Primiču se dani tvoga trpljenja Kriste,
i znam da vidiš moj vlastiti križ,
moje raspeće, radi čega ti se obraćam,
bolestan, nemoćan i na teretu drugih.
Sam sam Kriste, ako Tebe nema, sam,
i da znaš, danas mi je najteže.
Upravo sad sam ti blizak, Isuse raspeti,
u ovim trenucima kada je raspeta i moja snaga,
i moja duša, i moja pamet, i moj duh.
Sve u meni trpi, sad sam ti blizak,
sad te razumijem Spasitelju moj.
Ti nisi trpio u čekanju,
da zlo samo od sebe prođe,
a, nije prošlo ni do tvoje smrti,
nego si trpljenje svoje pretvarao u ljubav,
i prikazivao ga kao zadovoljštinu
za naše i grijehe svojih neprijatelja.
Ti svojim srcem netremice motriš
na našu ljubav, a ne na zla ovoga svijeta,
i ustrajnom ljubavlju oslobađaš ljude.
Neka tako bude i moje trpljenje, Kriste.
Neka i moja patnja budu na tvoju nakanu,
sjedinjena sa tvojom patnjom.
Prinosim ju, kao zadovoljštinu za sebe,
svoj rod i narod, za naše neprijatelje i sve ljude...
Tebi Raspeti, obraćam se, danas,
u svom vlastitom raspeću,
u molbi, da me utješiš svojim Mirom,
i svojim zajedništvom u istoj Ljubavi.
Pogovor:
Bogu se obraćamo vlastitom iskrenošću
koju on i bez riječi razumije.
Kristov mir dolazi iz vjere u Božju ljubav i njegove
pobjede nad Zlim.
Mir je Božji dar, koji nije lagodan život, nego snaga
svetih kreposti koja pobjeđuje zlo. Snaga koja Božjom
ljubavlju ljubi sve pa i svoje neprijatelje.
Zajedništvo s Bogom imamo u molitvi, u djelima
milosrđa a ponajviše u Ljubavi i strpljivom nošenju
vlastitog križa, kada nesebično, svoje trpljenje
pretvaramo u ljubav...
Post je objavljen 05.02.2007. u 18:05 sati.