/That lady's not me.../
Dakle, opčinjena sam uberkul legendarnim Led Zeppelinom, as you can see. Veoma sam flegmatična/feels good, at last/, i pomalo mi misli lutaju, pa stanu taman na osobama koje mi tako idu na živce, na osobama koje ruiniraju savršenstvo mojih mentalnih prostora. Zamalo sam se otela kontroli danas kad dođoh doma, ali nisam, naravno/as always/. Naime, svi smo mi imali svojih žutih minuta. Tako valjda mora biti. Ali ipak, nakon svega uvijek dođe relief. Danas sam stvorila svoju viziju pakla. Ne znam zašto svi to imaju u glavi kao neko mjesto gdje je vruće, crveno, i gdje te Mr. Devil bocka po guzi svojim uberfancy vilama. Za mene je pakao bilo koja radnja koja čovjeka užasno živcira, ponavljana cijelu vječnost. Pokušajte si to predočiti. Mislim da je to najbolji način da se uništi nečija psiha/I believe that's the point of 'Hell'- destroying one's mind/. Heh, da. Nema svetog čovjeka, svi se mi kad-tad umislimo, makar većina nas fejka grandioznu neumišljenost, ccc... *vrti glavom*. I svi kad-tad zbog nekih silly sitnica iz svijeta friendship-a kročimo u svijet rivalry-ja i konkurencije. I dajte ljudi, pa svi činimo drugima ono što ne želimo da drugi čine nama/oh, well and, after all, nothing's real until you feel.../, ali nismo mi krivi. Nikada mi nećemo biti krivi. Tijek radnji, vrijeme i prostor/pita se jesmo li u nedostatku bilo čega od navedenog/ uvijek će biti krivi, zar ne (kada malo bolje promislim)? I da, tko je rekao da je ljubav sila.../freak/? Gravtacija je sila, kakva ljubav, pobogu/možda nam treba ljubav zbog gravitacije (cuz we're all sticked to gruond, completely unmoveable)/? A vjera...vjera je, gledano iz grešne perspektive moje prozirnosti, trening za izdržljivost/koja se eventually nagrađuje (remember- dreams come true if you believe...long enough!)/, spika/igra sa samom srži vlastite duše. I da, na kraju je sve ment to be ok, to je written in the book of... us (?). *Fura se na optimizam =)*
/But still- That lady's not me.../
Post je objavljen 05.02.2007. u 18:47 sati.