Marketing
.....::::: Na peronu 22 :::::.....
Di je nestala ljudskost???
Je l se ljudi uopće rađaju humani? Il taj dio dobiju življenjem? A ako se rađaju dal to nestane s godinama? Poput ljepote?
Jel te može jednog dana samo prestat biti briga?
Meni nije jasno.. ništa mi više nije jasno. Di su se izgubili dobri ljudi? Nestali s pojavom dinosaura?
Sve se danas vrti oko materijalizma.. pare, pare i pare. Ko da ništa drugo ne postoji. Samo pare, pare i pare. Nema više ljubavi, nema nikakvih pozitivnih osjećaja, samo pare.
Kada vidite zgaženu mačku, jel vam žao? Il vas boli briga?
Kad vidite šepajućeg psa, zapitate li se šta mu se dogodilo? Il ga dodatno šutnete?
Kad se netko sruši pored vas, neka nepoznata osoba, a nije ni važno jel mlada il stara jel mu stanete pomoći il se pravite da ne vidite?
Najlakše je zatvoriti oči. I onda si slavodobitno reći pomoći će mu netko drugi. Sigurno je nekome više stalo.
To mi je najbolje kad netko kaže. Netko će drugi. A tko je taj netko? Neka bolja osoba? Al problem je što dobrih osoba više gotovo i nema.
Tako ako ikada padnete na ulici ne očekujte pomoć i ne čudite se ako vas netko nagazi. Jer ljudi nemaju vremena. Ne stignu napraviti dobro djelo.
Ta rečenica mi je isto super. Nisam imao vremena. Imate priliku pomoći čovjeku il životinji , al vi jednostavno ne možete propustiti tu kavu s Marinom. 
Pa svijet bi propao.
Ako je nekome loše, vi idete s teorijom bit će mu bolje. Zašto mu pomoći? Nema razloga. 
A one ljude koji rade na hitnoj zbilja ne razumijem. Uvijek sam pretpostavljala da postaneš doktor da bi pomogao ljudima. E, pa ode i ta teorija. 
Kad sam nazvala hitnu jer mi je frendici bilo loše teta mi je prvo rekla da joj dam čaja (?????) 
, onda je rekla da nema kola, pa da ima al da su za hitne slučajeve (da, a ja sam zvala da igramo pasijans) 
, pa je rekla da je nazove jedan od profesora jer ja ne mogu razgovarat s njom. 
Ja je lijepo poslala u pičku materinu.
Nedavno je curica od 9 godina umrla jer je teta doktorica odbila poslati hitnu po nju. I onda su svi doktori u toj bolnici komentirali kako je to mogla napraviti. Dvolični gadovi, mater im jebem!! A svi su isti!!
I nemojte sad vikati aha ti doktori ništa ne valjaju. I vi ste kao i oni. Zaboli vas za druge. Dok vas ništa ne boli sve je ok.
Opet kažem, čast izuzecima.
Zašto nitko ne shvaća da nije sam na ovom prokletom svijetu? Okrenite se malo okolo sebe, vidjet ćete još ljudi.
Ponekad se barem zapitajte dal u vama ima ljudskosti. Zapitajte se da li se ispričate ljudima ako ih slučajno nagazite, zapitajte se dal ikad pridržite vrata od lifta staroj susjedi, zapitajte se dal bi ste stali kad bi se netko srušio pored vas.
Svi smo mi karika koja upotpunjava lanac, a nijedna karika nije manje bitna jer kad bi jedna pukla, pukle bi sve. I stoga sljedeći put kad kažete ja ne mogu pomoći, zapitajte se je li to doista istina. Jer svaka osoba može pomoći. Nije važno dal je to mala gesta ili nešto značajno bitno je to što MOŽETE pomoći.
Budite onaj netko kojeg svi traže kad se prave slijepi.
- ...Tvoje oči vidim u magli
Još uvijek su varljive, neiskrene,
Al ipak tražim pogled njihov na peronu 22
Maske su pale, zastor se spustio
Ne glumi više kasno je za sve.
Ne pitaj me dal pamtim one noći duge
Prošlost i tako vratiti se neće
Ne pitaj me dal pamtim one poljupce vrele
Bolje da se u zaboravu izgube
Ne pitaj me da li mi je još stalo
Ja nisam kao ti, lagati ti neću moći.
Svijetla se pale, sada jasno vidim
U šta nas ljubav pretvara.
Tvoje oči vidim u magli
Još uvijek su varljive, neiskrene,
Al ipak tražim pogled njihov na peronu 22... -
Post je objavljen 05.02.2007. u 16:57 sati.