Nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tamna,
tiha mudrost davna...
Spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput, bas je tezak, najdraza...
Nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi derneci pijani
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice
to je boja, crnoponocna
moji koraci, bas su teski, najdraza
I opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog mene krene i hoce
i opet mrakom svoje pjesme bojim
pijan od zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludila, nekako s proljeca
Nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lazne obzire
Napravim, racun prastanja
popijem, pusta mastanja
to je ukus, lijepog kajanja
moji kapci, bas su teski, najdraza
Nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim
A hocu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
moja dusa, bas te voli, najdraza...
Post je objavljen 05.02.2007. u 14:46 sati.