I opet započinjem priču sa stihovima:
Send someone to love me..
Lord, I fear the cold..
Nema to nikakve veze sa bilo čim, samo sam odlučila da će ovj post biti malo.. takav.. Melankoličan.. Čeznutljiv.. (koje riječi)
There's not enough minutes in the hour,
Or hours in the day..
Ponekad mi se čini da sve prolazi tolikom brzinom, da nekad ne stignem živjeti.. Ne stignem iskoristiti svaku sekundu.. A trebala bi..
I'm just trying to find a decent melody,
A song that I could sing in my own company..
Čini mi se da me samo glazba može izvući iz monotonije.. A nekad nemam vremena, a ni snage za glazbu.. Šteta.. Možda sam se čak i razočarala u glazbu zbog jedne pjesme.. Glupost.. A zapravo sam se trebala razočarati u sebe.. Hm..
Bit će ti žao, bit će ti žao što nisam tu.
Ruke pamte, samo ljubav najbolju..
Tu se nema što za dodati.. Koja je ovo istina..
And I still hold your hand in mine,
In mine, but I must sleep..
Treba pustiti.. Zaboraviti..
Just one touch is all I need,
I've nothing much, but the wounds I fell,
I'm looking for the hand of the miracle man..
I opet se vraćamo na početak, i tražimo pomoć. Čiju pomoć tražiti? Onoga, tko je uvijek tu za nas.. Možda zvuči smiješno, ali vjerujte, nije.. Pomaže..
What if God was one of us,
Just a stranger on a bus,
Trying to make his way home..?
…
Post je objavljen 05.02.2007. u 13:30 sati.