Prije neki dan sam na poslu naucila sve o misterioznim putesestvijima vodokotlica. Odnosno, kako radi taj dragocjeni predmet mracnih zelja obicnog smrtnika. Naime, kolega Sved ne radi vikendima. Dok, dapace, ja radim. I sad, kao neki problemi sa instalaterstvom, instalacijama, grupacijama, participacijama i inim -jama. Te kao moram znati kako otklonit kvar na vodokotlicu bude li pobenavio tokom vikenda. Pa zene sa sijedim pundzama i unucadi nece moci, o, uzasa li, povuc rucicu i sve poslat u vrazju mater.
Kolega Sved se usepirio. Otvara poklopac vodokotlica i ushiceno me obavjestava da: ovaj tu plasticni dio se digne kad se povuce voda. Jel' vidis? Aha, vidim (ovo je istina, ne laz). Nastavlja dalje Sved: kad se ovo digne, onda se ovaj vijak procesuralno i ambijentalno skupi, mehanicki se razvije, arhaicki se umnozi, komparativno se natalozi, dijakriticki se obiljezi.
Kad je udario demonstrirat: te povuci rucku; te sad vidi sta se desava, te prati mehanizam punjenja vode; te obrati paznju na posljednju stvar (dakle, to bi znacilo da je nekad davno tu bila i prvotna stvar??). Histericno kimam glavom ko marioneta na drogama. Razumijem. Da, znam. Naravno. Pft, nista lakse. Da, naravno (ovo je laz, ne istina), stakato mu odgovaram. Sta je sve nadrobio, mogo je mirne duse drobit na sveckom, isto bih razumjela. Nije da sam totalno slijepa pored vlastitih ociju, ali poprilicno sam namcora u ovakvim situacijama.
Dakle, pored svih sesira koje moram nosit i zonglirat na ovom poslu, moram dodat jos i sesir vodoinstalatera trece kategorije. Onaj sesir mjenjaca toaletnog papira, kad inog ponestane u vecejima za javnost, vec imam. Mislim da se vec i malko pohabao od silne upotrebe (ima jednu polovicnu zakrpu). Nema, zapravo, milijeg prizora: ja i tricetiri role toaletnog papira, ocajnicki se pokusavajuci probit kroz neprijateljske linije posjetitelja, da upadnem na oslobodjeni teritorij poput eskadrile i obavim tu subverzivnu akciju obnove papira. Zabijanje zastave na tudjem teritoriju i revolucija se moze nastaviti.
Ne sjecam se kad sam zadnji put morala premisljat koji oblik Raphaelovog imena da upotrijebim u pametnim clancima sto ih piskaram. Pardon, sto sam ih znala piskarat (proslo svrseno vrijeme). Sad je doslo doba da se vodoinstalacija proba!! Dodji, sreco sto si mi to podarila, da te odalamim, majku ti tvoju...
Carolija zivota me nikada ne prestaje opcaravat.
Post je objavljen 05.02.2007. u 12:00 sati.