Marketing
People always leave....
Ne shvaćam kako ti neka osoba može toliko toga dati i onda još više uzeti kada odluči otići iz tvog života. I sad ne mislim na nekog dečka, nego na frendicu.
Možda je to bilo čudno prijateljstvo, no svejedno mi je puno značilo. Možda se nisam dovoljno trudila, ali ne zato što mi nije bilo stalo. I radila sam gluposti, znam da jesam, i ispričavala se ponovo i ponovo za iste stvari, uvijek iznova obećavajući kako ću se promijeniti. Jesam, ali tebi očito prekasno.
Pokušavala sam shvatiti što se dogodilo, gdje je nestalo prijateljstvo? Gdje je nestala ona osoba do koje mi je bilo najviše stalo? Rekla si da ćeš uvijek biti uz mene... Ne znam zašto sam ti povjerovala kad sam davno naučila da ljudi uvijek lažu. Ali uspjela si me uvjeriti da može biti drugačije, da pravo prijateljstvo ipak postoji.
Bila si uvijek tu za mene kada sam te trebala, ali svejedno si otišla, ljudi uvijek odlaze. Za njima samo ostaju praznine i ožiljci. Povrijedila si me, naglo si se promijenila i ja sam izgubila frendicu. Nisam stigla shvatiti što se dogodilo, nisam imala priliku nešto promijeniti, jer samo si otišla... A ja nisam imala snage pitati zašto.
Rekla si da sam dobra osoba, ali prekomplicirana. Ne možeš me shvatiti, ali mogla si pokušati. I ne možeš reći da sam predjetinjasta kad plačem samo zato što ti ne razumiješ moje suze. I govoriti mi da nisam kriva kad po svemu drugom što kažeš ispada da jesam.
I hvala ti... Hvala što si mi bila frendica, što si mi vratila vjeru u prijatelje, hvala ti na svemu... I iako sam sve to izgubila, ipak hvala jer sam jednom imala.
Moje riječi sad nemaju smisla, vrijeme ne mogu vratiti. Boli što si pomislila da okolo pričam tebi iza leđa. Ne znam zašto al još mi je stalo do toga što misliš, i još jedan mali dio mene želi da je ko prije. Još jedan dio mene plače, ali nisi vrijedna mojih suza jer tebi nije stalo...
Možda ne bih trebala misliti na prošlost jer lakše je sve to zakopati u dubinu srca nego preboljeti. Lakše je pretvarati se da si sretan, nego zaboraviti i to stvarno biti. Preživjela sam... bez vjere u prijateljstvo, ali još imam snage za dalje. Jer netko se ipak trudi shvatiti me i upoznati. Iako sam sagradila zid oko srca valjda će ga netko uspjeti prijeći. Ali ne želim više izgubiti osobu koju volim, to jednostavno prejako boli...
Jer bile smo best frendice, valjda, ne znam više... Više ništa ne znam... Ništa o tebi, više te ne poznajem... Možda je to bio samo izraz kojim sam se zavaravala, praveći se da i ja imam najbolju prijateljicu. Možda tebi nije ništa značilo... Ali ipak ću se zavaravati da je i tebi nekada bilo stalo, da si i ti nekada cijenila mene... jer tako je lakše, ponekad je puno jednostavnije samo vjerovati u neke stvari, a ne pitati jesu li bile istinite...
Za jednu frendicu, sorry zbog svega...
Post je objavljen 06.02.2007. u 21:54 sati.