Pišem ovaj post već cijeli veekend. Al nikako da sjednem za komp i stvarno ga napišem. Ipak, imala sam opravdane razloge - učila sam za zadnji kolokvij iz biologije.........
U petak smo ponovno počeli sa našim susretima petkom. Ovaj nije bio baš puno najavljivan, pa nije došlo puno ljudi. Šteta. Al navodno ćemo ga ponovit još jednom, pa će odaziv sigurno biti malo veći. Naime, na susretu su nam se pridružili članovi Zajednice Vjera i svijetlo. To su osobe s mentalnim hendikepom, njihovi roditelji i prijatelji. Puno smo mogli naučiti iz njigovog iskustva, pričali su i oni sami, i njihovi roditelji i voditelji grupe i stvarno smo svašta saznali. Ono što je najbitnije - napokon sam shvatila da zapravo nisam ja njima potrebana nego oni meni. Srca tih ljudi su tako otvorena i predivna i neiskvarena kao naša, da te moraju na barem neki način dotaknuti. Oni se ne boje pokazivati svoje slabosti, za razliku od nas koji cijelog života gradimo barijere, debele zidove oko naših srca tek tako da se vidi samo ono najlijepše i najsavršenije, a ono što ne valja ne možemo pokazati čak ni svojim najbližima. A zašto ne bismo pokazali svoje slabosti? Pa ljudi smo. U prirodi nam je da budemo nesavršeni............... (Pozdrav Melaniji - možda napokon ostavi koji komentar na ovom blogu!!!!!!!!!!) Mela je imala jako zanimljivo svjedočanstvo i super je to interpretirala, svaka čast!!!
Svi smo pozvani da se pridružimo Zajednici, na bilo koji način - nije važno. Bit prijatelja u toj Zajednici je ne učiti ih i slično - oni nas ne trebaju da budemo s njima ZBOG..., nego jednostavno da budemo s njima!!!!! Svi smo pozvani. Odazovimo se...................
Bog vas sve blagoslovio (Bvsb!!
)

Marina
Post je objavljen 05.02.2007. u 08:58 sati.