Marketing
Samo za taj osjećaj....
"Gdje su zlatne ptice ljudskih snova, preko kojih se to bezbrojnih mora i vrletnih planina do njih dolazi? Da li nam se ta duboka čeznja djetinje nerazumnosti posigurno javlja samo kao tužni znak izvezen na mahramama i na safijanskim koricama nepotrebnih knjiga?"
Meša Selimović
Nekako u ovo doba godine me uhvate promišljanja kojih se nastojim otresti, a ona me sustižu. Gdje sam, što sam napravio, koliko sam postigao i koliko sam zacrtanih planova ostvario, koliko na šahovskoj ploči života odigrao dobrih poteza, a koliko napravio glupih previda? I razmišljanja o tome kako se u stvari nisam dobro pripremio za tu partiju, kao što se nitko od nas i ne priprema, računajući da je sve to skupa jednostavno i da će i onako biti po našem, kako smo planirali.
I onda pokušam i sebe opisati, vidjeti gdje sam i kamo to idem.
Brzo odustanem, jer ne ide u par rečenica, pogotovo ne zbrkanih kakve izlaze pod prstima u ovaj čas.
Previše je tu različitosti, pa i prividno nespojivih stvari, previše je i intime koju ne bih mogao podijeliti, a i puno toga sam već više puta rekao i napisao. Kao i kod svakog od vas, mozaik karaktera složen je od sitnih dijelova različitih boja i oblika, sa pukotinama koje sačinjavaju cjelovitu sliku. Teško se dijelovi spajaju jer ne naliježu najbolje jedan na drugog, jer svaki od njih je poseban i nespojiv, a ipak čine cjelinu koja vas uveseljava i razljućuje i iritira na ovom blog već čitavo vremena.
Kako da se opišem u par rečenica, a da u njima istaknem da sam prgav, osvetoljubiv, ciničan, sitničav, malodušan, velikodušan, human, osjećajan, ponekad konzervativan, po uvjerenjima ljevičar, sklon pretjerivanju i samosažaljevanju, lijen, odan, vjeran, odgovoran. Ljubitelj poezije, psihodelije, bluesa, Dylana, Balaševića, Led Zeppelin i Pink FLoyd, Meše Selimovića, Jesenjina, Ujevića, Dizdara... Kolekcionar Alan Forda i Hogara Strašnog, i danas volim ubit vrijeme čitajući stripove.
Totalno sam nemuzikalan i znam svirati jedino flautu, a kao i većina moje generacije trenirao sam svaki sport loptom koji je bilo moguće trenirati u našem gradu, ali bih brzo prešao s jednog na drugi, čim bi to prestala biti igra i počelko zahtjevati malo više truda i odricanja, a rezultati nisu bili onakvi kakve sam očekivao.
"...da se mogu ko nekad vratiti na početak, i biti onaj isti bahati dječak...."
Dječak koji je iz srednje škole izašao pun velikih želja, vođen idejama o životu i uopćenim planovima koje je rasplinuo rat, kao i velikom broju generacija prije i poslije njega. Sada tek vidim kako su ti planovi bili naivni, i kako su to bile samo neke mutne ideje o tome kako bi mi život trebao izgledati i na što bi trebao ličiti.
Uostalom, vjerujem da ste kroz postove mogli doznati puno o meni.
Nikada do sada to nisam napisao, ali moji najbliži prijatelji to znaju, u neka davna doba, u prošlom stoljeću i bivšoj državi, zaista sam volio igrati tenis. Znam da se po pisanju o teniskoj dvorani to ne bi nikada moglo reći, ali zaista sam ga volio, i često smo igrali. Onda su došle druge preokupacije i zanimacije, reket je odbačen, ali ostale su uspomene.
Za one malo mlađe, igrali smo na sadašnjem paintball terenu.
Prekrasan vikend, pa smo otišli do Šmitova jezera. Za one koji nikada nisu bili u Ogulinu, ili nisu bili na jezeru, fotografije ne mogu ni približno dočarati svu ljepotu i mističnost ovog fenomena.
Fascinantna prirodna ljepota, na 10-ak km od centra grada, biser prirode. Dan je bio sunčan, oko jezera se pojavljuju jaglaci, visibabe, kukurijeci, voda je mirna, tiha, duboka i mistična. Čovjek bi mogao satima u tišini sjediti i uživati u tome da bude dio zaista i očuvane prirode.
Lovci su kažu pijana skupina naoružanih ljudi koja kroz šumu ide do birtije.
Nije to naravno uvijek tako, nekad se napiju i poslije lova. Ako poznate kojeg lovca, a obzirom na brojnost njihove populacije u našem gradu zaisgurno ih poznajete više od jednoga, svi će oni reći da u stvari oni pomažu životinje, hrane ih, ubijaju i odstreljuju samo slabe i nemoćne, održavaju red i sklad života u lovištima koja su im dodijeljena.
Uglavnom vjerujem da to i jest tako.
No kada sam vidio na što liči okoliš pored lovačkog doma iznad Šmitovog jezera, duboko sam se razočarao. Vidi se silan trud uložen u lovački dom, pečenjaru, stolove, parking, vješanje trofeja na fasadu doma, i onda zaista žalosti činjenica da nisu u stanju odvojiti 10 minuta vremena da prošeću oko doma i počiste svinjac koji su tamo ostavili.
Na današnji dan 1840. rođen John Boyd Dunlop (automobilske gume), 1945. rođen Bob Marley, 1956. umro velemajstor Savilly Tartakower , 1966. rođen skijaš Rok Petrovič (svjetski prvak u slalomu u sezoni 1985/86, poginuo roneći u okolici Vele Luke), 1973. premijera stripa "Hogar Strašni", 1977. umro ruski velemajstor Izaak Boleslavski.
Post je objavljen 05.02.2007. u 08:00 sati.