Ulazim u sobu. Prvo što osjetim je hladan vjetar. Zatim čujem zvuk prozora koji pleše na vjetru. Osluškujem. Zamjećujem da postoji određeno ponavljanje. Ritam. Prisjećam se glazbenog. '' Ritam je izmjena naglašenih i nenaglašenih doba'', ponavljala je profesorica. Ponovno osluškujem. Razlikujem dva različita tona, ako to tako možemo nazvati. Prvi je intenzivan i kratak, a drugi duži i pomalo lepršav. Počinjem razmišljati.
Ritam postoji u svemu. Sve ima svoj ritam, odnosno način na koji funkcionira. Svemir. Planeti putuju po predviđenoj putanji. Dan. Svakodnevno smo svjedoci tih veličanstvenih izmjena Sunca i Mjeseca, dana i noći. Godišnja doba. Svake godine, nakon otprilike tri mjeseca, nastupa novo godišnje doba. Novo vrijeme kada se mijenjaju ljudi i okolina. Život. Koliko god se razlikovali, svi nastajemo, i nestajemo, na isti način. Rađamo se, živimo, umiremo. Ljudsko srce. Način na koji ono kuca mijenja se s obzirom na naše stanje. Kada smo opušteni, kuca sporije; kada smo uzbuđeni, ubrzava. Hod. Slično kao i srce, naši koraci ovise o situaciji u kojoj se nalazimo te o nama samima, odnosno našoj tjelesnoj građi. Disanje. Naše disanje je određeni oblik identifikacije jer svaki čovjek diše na drukčiji način. Osjećaji. Znamo da ih ima mnogo i da se razlikuju, te da su oni odraz našeg mentalnog ili fizičkog stanja. No, ono čega većina možda nije svjesna je činjenica da svatko od nas u životu doživi sve te osjećaje.
Ritam. Shvatila sam da se može pronaći u svemu. U svemiru, u ljudskim osjećajima, u prirodi. Ritam nas pokreće. Čujem vrlo snažan zvuk. Prozor se razbio od siline udaraca vjetra. Razmišljam. Ritam postoji, no postoji i odstupanje od ritma...
Post je objavljen 05.02.2007. u 04:36 sati.