Pa kako ste, ljudi?
Ja sam relativno dobro. Više relativno, nego dobro.
Radim, čitam priče, pišem nešto, mučim se, tako je to u životu.
Sve to važi za danas, koje će kad ovaj post izađe biti jučer.
Sad je nedjelja, 23 su sata, tekst izlazi u ponedjeljak, u devet sati i tri minute i ovo danas je jučer, sutra je danas, a vrijeme i dalje ne postoji.
A kako sam danas, koje je zasad još uvijek sutra, ne mogu znati. Pitajte me prekosutra.
Glede aktualnosti u svezi s natječajem za kratku priču, zavirite kod Macana, on to obrađuje javno. Ja ću zasad biti škrt s izjavama, dok stvar ne završi, mogu samo reći da sam pročitao svih 165 dosad pristiglih priča i to me umorilo, ali povremeno i zabavilo.
Glede rukometa, jebem ti rukomet. Onaj sport u kojem su Ivano i njegova družina najbolji na svijetu nije onaj u kojem su Nijemci proglašeni za svjetske prvake.
Za kraj, evo jednog teksta, minimalnog igrokaza koji prati novu glazbenu kompoziciju skupine Radost! Pročitajte ga, a ako vam ništa ne bude jasno, ne brinite. Tako je to u životu, kao što već napisah.
SJEĆAŠ ME SE
(kratka CD drama)
Dva glasa, ženski i muški.
Telefonski razgovor. Razgovor je napisan književno, ali ne treba ga tako izgovarati, osobito riječ «tko». «T» treba biti diskretno, ili ga uopće ne treba biti, ovisno o tome kako osoba inače izgovara riječ «tko».
Zvuk zvonjave telefona.
Ž(automatski): "Halo!"
Stanka, četiri do pet sekundi.
Ž(automatski, opet, pjevno):"Halllllo!"
Stanka od tri, četiri sekunde
M:"Halo!"
Ž(automatski, možda malo veselo, ili s nadom, ili s nadom i strepnjom):"Halo… halo..."
M: "Halo. Ja sam"
Ž: "Tko je… tko je?"
Dok to govori, s druge strane čuje se glasno disanje, ali ne preglasno, kao da osoba s druge strane žice želi dati do znanja da je tamo, s druge strane žice.
Ž: "Tko je?"
M: "Ja sam."
Ž(nervozno, odrješito): "Tko je, tko zove?"
M(mirno): "Čekaj…"
Ž(još nervoznije): "Tko zove?"
M(veselo-iznenađeno): "Čekaj, pa ti si nazvala."
Ž(zbunjeno): "Halo, halo…" Pauza. "Tko je?"
M: "Ja sam, ja sam."
Ž: "Ti si?"
M: "Ja sam. Sjećaš me se?"
Ženski glas nasmije se kratko, frktavo, kroz nos. Pred sam kraj njenog smijanja, počinje se smijati i on, smije se duže nego ona i taj smijeh pred kraj može zvučati pomalo jezivo.
Ž: "Tko je?"
Ponovno se čuje muško disanje, nešto glasnije nego prošli put.
Ž: "Tko je… tko je… tko je…"
Dok to govori, čuje se zvuk prekida veze, žena ponovi "Tko je?" još jedanput ili dvaput, i tu je kraj.
Post je objavljen 05.02.2007. u 09:03 sati.