ili, opet nam tata luta po bijelom svijetu!
...malo Engleska, pa opet malo Frankfurt...
Jutros zamalo prespavali, ustvari prespavali . Kao, sat nije zvonio...
Samo nije mi jasno kako nismo čuli da su nam telefoni zvonili kada je barba Amir čekao pred kućom u rano praskozorje...
Kako bilo da bilo, u 6,17 umjesto u 5,50, mama otvorila oči, pogledala na sat i šokirana viknula: Marko, 6 i 17. Pa jel zvonio sat!
A tata samo iskočio iz kreveta, nije ništa ni stigao reći, brzo se spremio i izletio iz kuće. I zaboravio kapu. A lijepo je mama rekla, sve si navečer spremi, da ne moraš ujutro misliti!
Laura je pospano mahala tati sa prozora, ali i to je bilo dovoljno da se potpuno razbudi i do dizanja maltretira svoju majčicu. A onda joj se majčica spominjala majčice!
Tata, volimo te puno!
Post je objavljen 04.02.2007. u 23:23 sati.