You`re Like my Yo-Yo
That Glowed In The Dark..
Slikala je svijet sa dvije boje- crvenom , kakvu nikad prije nisam vidio i za koju sam čvrsto vjerovao da je bila najmračnija crvena koja se mogla zamutiti i bojom koju su neki smatrali crnom, a ja sam znao da tisućinku sekunde prije gašenja, dok još nose uspomene na svoje dugotrajno izgaranje, zvijezde su obojene baš tom bojom . Moje boje su bile pastelne i ona je ponekad osjećala njihovu toplinu. Često nije željela ili nije mogla.
Noktima, usnama, zubima i jezikom iscrtala je zemljovide naše ljubavi na mome dlanu, stiskom šake sam ih čuvao od blijeđenja.
-Kakve su ovo romantične bljuzgotine?! Mogu podnijeti to da si mal i zelen, ali ova tvoja poetično-patetična faza traje malo predugo i više nisi ni mrvu zabavan. Sredi se funnylittlefrog ili ću prestat biti tvoj zapisivač, pa nećeš više moći ovako gnjavit pošten i dobronamjeran svijet. I zašto opet žene kuješ u zvijezde?
-Da, zašto volim zvijezde, zašto mi je potrebno nebo?
-Moj funnylittlefrog, pa ti si totalno u oblacima. Kakvo je vrijeme gore?
-Ne znam , ali ovi oblaci me tako pritišću i ne mogu ih se osloboditi.
-A šta da ti kažem, kad baš ne možeš..pa piši onda o oblacima.
-O oblacima?
-Da o oblacima.
-Hm, hm vrijedi probat.
Za ovu priču su važna dva oblaka, jedan koji je bio nalik na loše nacrtanog punoglavca i drugi koji nije bio ničemu posebno nalik, ali je u isto vrijeme sličio na bilo koji drugi oblak.
Neka drugi oblak bude prvi i zovimo ga Broj Jedan
A radi sklada prvi koji je drugi neka bude Broj Sedam.
Broj Jedan i Broj Sedam su oduvijek bili zajedno i uvijek su bili zajedno.
Zajedno su plovili sivim nebeskim prostranstvima. Ovdje valja reći da se ljudima nebo često čini plavim, ali ako si oblak i obitavaš na nebu među drugim oblacima onda ti je cijeli svijet u nijansama sive. Nebo poznaje jednako usamljenost i tugu kao i ovaj naš svijet i zbog toga je oblak Broj Sedam ponekad morao pustit suzu. Ili je to ipak bili zbog njegove taštine, jer je tako održavao svoju liniju. Razlozi za suze nisu toliko bitni kao činjenica da su svi oblaci imali potrebe za njima osim oblaka Broj Jedan. Zapravo nitko, pa čak ni oblak Broj Sedam (koji je naravno imao svoju teoriju o tome) nije znao zašto Broj Jedan nikad ne plače, kako se može oduprijeti svojoj osnovnoj potrebi, štoviše i glavnoj namijeni. Jasno vam je da se zbog toga Broj Sedam divio Broju Jedan, ali još jasnije je da ga se zbog toga morao i malo plašit. Ovo je bili jasno svim ostalim oblacima koji su poznavali Broja Jedan i Broja Sedam osim samome Broju Sedam koji se nikad nije bojao Broja Jedan. A Broj Jedan? On se trudio biti sve ono što mora biti, pa čak i ako je to najteže, jer je smatrao da je sve drugo gubljenje vremena. Vrijeme .. dani, tjedni, mjeseci..vjetrom nošeni oblaci..utisci..doživljaji..krivi utisci, loši događaji, previše uzbuđenja i još više dosade..prepreke na putu, nerazumijevanja, svađe..Broj Sedam nikad nije saznao da li je možda vjetar šapnuo Broju Jedan da je njegova sudbina da postane Veliki Gromovnik i Vrhovni Upravitelj Munja (šaljivđija kakav je bio prozvao je sebe Munjeni Gromodar), ali oblaci, koji nisu ništa manje skloni tračanju od nas ljudi, brzo su to saznali i sa strahopoštovanjem su iščekivali svetkovinu Munjenog Gromodara. Broj Sedam je mirno nastavljao ciklički puštat suze dok je Broj Jedan iz dan u dan sve više rastao, jačao i tamnio. Broj Sedam je navikao da se Broj Jedan druži i sa drugim oblacima i razumio je to (premda sam nije imao takvih potreba - Broj Jedan mu je bio sasvim dovoljan) , ali njegovi socijalni kontakti su postajali sve češći i sa sve više oblaka i Broju Sedam je bilo jasno da se kraj približava.
Umjesto opisa samog događaja koji je trajao tri dana i tri noći iznijet ću slijedeće činjenice:
-Ljudi su govorili da takvo nevrijeme nije zapamćeno u našem kraju i prava je sreće da nije stradalo ništa osim 3 stoga sijena, nekoliko stupova za struju i ponekog štakora koji se utopio u podrumu.
-Broj Sedam je kao i svi ostali oblaci koji su prisustvovali događaju bio toliko zadivljen blještavilom lajtšoua i orkestriranom grmljavinom Velikog Kompozitora da se morao pridružit zabavi.
-Nije loše osim malo dramatičnog završetka. To je opet bila priča o tebi i njoj?
-Uvijek je to priča o nama.
-Ali ti si još živ.
-Meni kažeš da sam patetičan, a ti još vjeruješ u priče.
-Samo ako su dobro ispričane.
Ponovni susret i prepoznavanje promjena kao pozitivnih.
Tišina između nas.
Ocean of noise među nama.
Moj ugao.
Čarolija Arcade Fire.
Pogled kroz širom otvoren prozor.
Nebo je još ispunjeno oblacima.
It`s time to work it out
Can We work it out?
Post je objavljen 05.02.2007. u 15:00 sati.