Marketing
Gay princeza u Beograd, gay princeza iz Beograda
Daklem, bolje mi se prihvatiti tastature jer cini se da obimnost komentara koji nisu u ama bas niakvoj logocno-posljedicnoj vezi s tekstom kojeg navodno komentiraju prijeti da zasjeni kolicinu moga teksta. A na kraju krajeva, ipak je ovo MOJ BLOG. I na kraju krajnjih krajeva, ne pise mi se na njemu o obrijanim pipicama.
No ne mogu osporiti da u blogovskom mediju svako ima pravo izraziti svoje misljenje, jednako isporvocirati nastanak diskusije kao i izabrati da tek bude nevidjljivi promatrac. Meni su i jedni i drugi citaci jednako dragi, jer, kao sto napisah Silviju u mailu ranije danas, smatram da svako ko se baci u ovo blogodarenje mora aktivnost blogiranja smatrati tek mentalnom igraonicom, pri cemu je vazno shvatiti relativnost javnosti u tom artikuliranom misaonom procesu. Silvio ne dijeli moje misljenje, on misli da je "bloganje nesto kao kad se popnes na prozorsku dasku i slazes poze i reves u prazno u nadi da netko bas gleda i slusa…. " Dodajuc da je "dobro je da postoje te prozorske daske, dodje mi lakse." 
Kajjaznam? Al ne cini mi se da sam egzibicionist samo zato sto se ne libim podjeliti svoje misli s prijateljima koji znaju ovaj URL? U svakom slucaju zalim da je Silvijem stav ovakav kakv je, jerbo u njemu slutim plodonosnog blogera, pa i pisca cak. No, za tako nesto svak mora naci hrabrosti i ludosti da pocne. Dinka na primjer je. Pa sad vec nekoliko nas strepi kad ce se ponovno obratiti svijetu.
Dobro, dosta o blogovskom egzibicionizmu! Htjedoh zapravo izvjestiti da sam vec u mislima bljedecem boravku u Beogradu doista uzivala u post-izbornom okruzju. Jos se (sluzbeno) ne zna ko ce zasjesti u premijersku stolicu, al nekako mi se cini da ce to biti Djindjicev covek Bozidar Djelic, bankar, liberal i onak streberski japijevac koji entuzijasticno prica o EXIT festivalu ili o BG nocnom zivotu s francuskim blogerom Loďc le Meur-om (sjecate se, to je onaj sto je prvi pricao s predsejdnickim kandidatom, Sarkozyijem?), jer sta bi inace Time magazin objavljivao intervju s njime?! U Srbiji, cini mi se, poprilicna politicka apatija jer izbori nisu donijeli nista nova, no to ne sprjecava analiticare da predvidjaju, i rade ankete nakon izbora ko bi mogao formirati vladu. Nesto ko i kod nas. Ako je to stvar demokratske konsolidacije i politicke stabilizacije pozdravljam je. Ljudi su, inace, prihvatili da je Kosovo otislo pa-pa, stoga me cudi silina kojom srpski politicari, pa cak i iz demokratskog bloka, tvrde da nece prihvatiti neovisnost Kosova.
Inace, Fritz, prijatelj Austrijanc kojeg u Begeshu sretoh nazvao me gay princezom, buduci sam mu isla na zivce svojom kuknjavom o neuzvracenoj ljubavi. Covjek je skorz kvalificiran za takvu dijagnozu pa mu je ne mogoh zamjeriti. Osim Fritza, prvu sam vecer srela i jedno doista posebno, iskreno i dobronamjerno stvorenje koje se utjelovilo u tijelu jedne Irene i koje je Fritza i mene pocastilo tradicionalnim srpskim delicijama u svom domu. Dosta sam dirnuta njezinim gostorpimstvom, dosta se ne dogadja cesto danas da neko kuha za mene. Nije to samo zato sto zivim u Austriji, nije ni u Zagrebu to bilo cesta pojava, u Bolzanu jos bjese rjedja. Nasla sam se s jos nekoliko prijatelja: Sandrom, Sasom, Majom. Marjana sam ne zalost omanula, valjda nam nije bilo sudjeno sresti se ovaj put. Cijenim te ljude koje sretoh jer se ne libe iznjeti svoja misljenja u stampi i na taj nacin direktno doprinjeti modernizaciji i reformi svoje zemlje. Blogiranje je ipak neobavezno trkeljanje, kad te neko intervjuira kao strucnjaka za ekonomsko podrucja, e to ipak ima i odgovornosti i mogucih posljedica. Prvenstveno na vlastiti kredibilitet i karijeru, al ipak...
U Beogradu inace skuzih i koliko je super projekt na kome radim zbog zaista strucnih ljudi koje okuplja. Nevjerojatno koliko sam naucila slusajuci profesore koji su ukljuceni u tu suradnju raznih sveucilista. Najzalosnije je sto se projekt bavi bivsom Jugom i njezinim raspadom, te pitanjem manjinskih i ljudskih prava u tom procesu, a najbolji eksperti ne dolaze iz zemalja u fokusu, nego iz Italije, Njemacke, Austrije, Velike Britanije... Ne sporim ja uopce njihovu ekspertizu, cak mislim da distanciranost pridonosi objektivnosti, ali bijase mi neizmjerno zao sto svdjedocih balkanskom slamperaju nekih od sudionika u projektu koji dolaze iz zemalja kojima se bavimo... To zbog toga sto su (neki od njih) potvrdili da NGOovska mafija ne drzi ni do kakvog prosefionalnog digniteta, vec samo do profita. Naravno, mozda je moj sef izabrao lose "lokalne" partnere, ali strahujem da ni neki drugi ne bi demonstrirali vise objektivnosti i predanosti poslu... Sad tandrcem preopcenito, ali sta cu kad mi je presmjesno da se NGoovske bosanske face osjecaju kao zvjezde koje posalju avionom svoje sekretarice na sastanak da zauzmu mjesto za stolom, dok u isto vrijeme priznati profesori koji sjede u neznam kakvim sve ne odborima i komisijama nadju vremena biti prisutni i sudjelovati u raspravama i doputuju udjuturno autom. Homo balcanus magnificus protiv homo profesionalisa. Jesam li ja to postala zaista revna austrijska streberica, pitam se i sama?! 
Zadnju me je beogradsku noc inace uhvatila sracka. Iako je po povratku u Graz Dijana sugerirala da bismo mogli medjunarodni incident iscenirat porad toga, nisam se mogla sloziti, ne zeleci ugoziti krhke dobrosujedske odnose. Odlucih ne kukati zbog pokvarneih pljeskavica ili cega li vec u cilju unapredjenja medjususjedske suradnje, regionalne stabilnosti i sveopceg boljitka ljudi u regionu! Amen.
Post je objavljen 04.02.2007. u 21:58 sati.