Upravo se vratili u selo svoje malo s koncerta Vaya Con Dios - onog prvog poslijepodnevnog.
Ako napišem da je bilo odlično, zvučat će glupo i bezveze. Naravno da je bilo hrpa ljudi koji su se tu našli samo zato što su se i svi ostali tukli za (po meni i mrvicu preskupe) ulaznice - 260 kn je brate mili definitivno puno. Pogotovo ako pomnožiš s dva ili više...
Tu se našlo i mladih cura - što sponzoruša, što onih što bi htjele biti sponzoruše. Tu je bilo i razvedenih frajera koji su valjda mislili da će se takav skupi koncert dopasti njihovom deseto-jedanaesto godišnjem djetetu. Moš mislit. Naravno bilo je i glupača koje su pokušavale s mobitelom snimiti ne znam šta (svjetlila im je lampica kod snimanja, a kad ti sjede iza leđa - imaš volje da im iščupaš cijelu ruku uključujući dotični mob.)
Bilo je i onih što i doma slušaju Vaya-e. Vidjelo se na licima da im je super.
Svirali su (i pjevali) svoj standardni više - manje poznati repertorar. Uključujući "Đelem đelem" ali na francuskom..
Definitivno me očaralo što uživo zvuče skoro isto kao na pločama (za one mlađe - cd-ima), barem je tako čulo moje neprofesionalno uho.
I za kraj "Nah nah nah" - na koju smo svi ustali, pljeskali, pjevali, plesali... uključujući tipa koji se popeo k pjevačici na podij.
Što je je - vrijedilo je svake kune!
Post je objavljen 04.02.2007. u 21:15 sati.