slušam i gledam spotove b. molka. nisam dugo.
I onda shvatim da nisam ni znala da imam neke spotove.
Ono prvi put vidim.
Wtf.
Kak je to moguće.
Uopće nemam pojma što mi se sve nalazi u tom folderu.
I spava mi se jako.
Probudio me ujutro telefon,
I soba se vrtila , nakon samo tri piva.
Nekad je bilo potrebno i više.
I sretna sam.
Danas.
Jako.
Tako.
Za bezveze.
Kod manično depresivnih ljudi izmjenjuju se faze duboke potištenosti i stanja hiperaktivnosti i sreće.
Evo sad su kod mene dani manije...
Da, ja se zajebvam. I ironična sam. I šalim se. I svašta.
Ali zapravo nije to nimalo smješno.
O, ne.
I znam. I ja to shvaćam.
I znam sama kroz što sam sve morala prolazit.
I izvučem se ja.
I nije mi potreban normabel.
O, ne.
Svijet je divno mjesto.
I gledam ga kroz crvene naočale.
I dan kad si pomiren sa svijetom oko sebe i kad se ne živciraš i kad može past slon u tvoje dvorište, a ti se ne bi iznenadio nego bi vrisnu od sreće i skakako radosno oko njega.
E meni je danas jedan od takvih dana.
Blesav i čudan.
I nadasve sretan.
I ne znam koliko će trajati.
I nije ni važno.
Dat će mi snage u nekim malo manje ljepšim danima, gledajući ih preko crvenih naočala.
I ovo je placebo i pixies- Where is my mind. oh, my god da mi je bilo biti tamo...
Post je objavljen 04.02.2007. u 16:30 sati.