Marketing
I don't feel like I'm the only one in this fucking world
Evo, došlo mi je da ja pričam o nepravdi i koliko je ima na svijetu. Danas je nedjelja i ja svake nedjelje idem na misu, a idu i mnogi drugi. Mnogo djece je u crkvi, a još više izvan nje. Svi smo mi ljudi i svi smo mi dobri, ali ja ovakve budale još nikad nisam vidjela. Došla sam ja doma od mise i uskoro sam zacula zvono. To je bio jedan stari čovjek koji nema nogu i koji je bolestan, ali ipak svake nedjelje dolazi na misu. Ima motor kojim nekako još uspije doći do crkve. Taj covjek je mene prosio klijesta jer su mu neke budale stavile lokot onaj za bicikl oko kotaca i nemoze drugacije doma, odmah sam pozvala mamu i naravno pomogla mu je. On je rekao kako mu ta djeca svake nedjelje nesto naprave. Oni mozda ne znaju da taj covjek nema nogu i da je star, ali zasto? Sta vide u tome. Ja znam ko je to napravio jer kad mu je mama pomagala pored njih su prosla tri decka koja ja jako dobro znam i smijala su se tom jadnom starcu. Neznam sto da mislim o njima. Meni je pao mrak na oci kad sam ja vidjela to. Oci su mi se zasuzile i suze su mi potekle niz moje razocarano lice. Nisam mogla da vjerujem sto se u tom trenutku dogodilo. Nesto sto nikad nisam ocekivala od te osobe... Ja mislim da to oni nebi napravili da su znali da taj covjek nema nogu, jer se ne vidi. Valjda ima nesto da se ne vidi...Ah... Tako je to danas. Neznam sto je sljedece. Sad ipak idem van sa Zeljkom, dosla je u Prelog. Janja je vjerojatno u Kraljevcu...
. Blago njoj... Ajde pozdravi Janji, Dori, Melani, Zeljki, Sandri, Steli, Ivani, Dikiju, Sari, Nevi, Swenu...
.Pa pozdrav cak i Majku i Lisjaku.
Post je objavljen 04.02.2007. u 14:56 sati.