Marketing
Ne pali..
Šta god napravila, ne pali..
Zatvorila sam se u sobu s knjigama.. i, makar pod temperaturom, stroga prema sebi, radim, vježbam, učim i ne odustajem.. i ne pali.. ako ništa, bar se mogu opravdat na suzne oči kao nuspojavu prehlade i stalnog višenja nad knjigama..
Javio mi se i "ON".. koji bi mi prije kojih par mjeseci značio jako puno.. i skakala bih po sobi od sreće.. a sad.. nemogu se ni sjetiti što mi se to u njemu sviđalo..
I svaki put kad iskoči taj prozorčić, tek naoko nepoznat, gubim tlo koje mi ovaj tren tako silno nedostaje.. sigurnost da sam s nogama na zemlji i da se mogu okrenuti i otići kad god osjetim da mi je to potrebno.. A sad.. ko dijete, i dalje visim u zraku i neznam što tu radim..
Bojim se pričati i sa kime, jer se osjećam samo gluplje što od svega radim "priču".. a priče zapravo nema.. što od svega radim big deal.. kad ga zapravo nebi trebalo biti.. I što se osjećam tako dobro u trenutku kad s njim pričam, toliko da zaboravim kako će biti nakon toga.. nakon što se vratim u realnost..
I opet si pričam pričice- samo nastavi učiti, samo se tako možeš izvući.. i nagovaram samu sebe na druge muške.. uvjerena da nemam drugog izbora.. a svjesna da to nikad dosad nije upalilo.. pa neće ni sad..
I ništa više neznam.. osim toga da od cijele priče ionako neće biti ništa.. i da mi treba pauza u glavi, a za to vrijeme samo molim Boga da on ne sazna za ništa od ovog.. da ne sazna koliko mi je zapravo stalo.. i zašto sam tako zla..
Post je objavljen 04.02.2007. u 13:17 sati.