Dobio je ime Pero prije deset godina jer je bio mršav i malen i lagan. Sada, kada odlazi, opet je takav i potvrđuje to imenovanje. Ni ˝Družba Pere Kvržice˝ niti Pero Kvrgić.
Jednom je bilo nešto u nekom filmu o tome kako si sam kada umireš. I bilo je nešto o nekom psu koji se zavukao pod trijem da umre. Pero je sada negdje u kupaoni iz praškova za pranje rublja.
Obećala sam si da nikada neću razmišljati o ljudima koji su ga otrovali.
A nema više niti onog psa sa oduzetim stražnjim nogama kojega je uvijek šetao simpatičan momak po parku kod Branimirove tržnice.
Post je objavljen 04.02.2007. u 13:04 sati.