Učmalosti hrvatske političke scene često vrlo snažno uspijeva konkurirati učmalost dijela novinarske scene. Tako me i današnji Jutarnji list uvjerio da novinarska profesija sama po sebi ne donosi nepristranost, a da ne govorimo o racionalnom pogledu na svijet oko sebe. "SDP bez Račana" naslov je dakle današnje On the record kolumne uglednog i utjecajnog hrvatskog novinara i zamjenika glavnog urednika spomenutog lista, a već u samom podnaslovu autor nas upozorava kako je odlaskom Račana ugrožena "sama opstojnost SDP-a". Butković u maniri vrsnog patetičara tekst započinje citatom Račanovih riječi (nešto o optimizmu u opasnim situacijama), a zatim nas (ovce) smiruje dijelom u kojem podsjeća kako se Račan već jednom susreo s potencijalno smrtonosnom bolesti, pa je srećom te 2003. godine ipak ustanovljeno kako ne boluje od raka. Nižu se zatim epohalni (ili eph-alni) potezi Račana s kraja 80-tih i početka 90-tih kada je uspješno proveo tranziciju SKH u SDP, riješio se "projugoslavenskih i prokomunističkih elemenata" i, kao i Franjo Tuđman, što po Butkoviću hrvatska desnica ne razumije, bio grobar Jugoslavije. Riječi su dakle historiografski posložene kao da je čovjek već, božemioprosti, umro.
Od silnog nabrajanja Račanovih zasluga u tekstu se stvorila kontradiktornost s naslovom i podnaslovom, a čemu je vjerojatno uzrok prevelika opuštenost i samouvjerenost dičnog autora. Naime, Butković tezu kako je SDP bez Račana u najmanju ruku osuđen na propast, ne dovodi niti u kakvu vezu s tim da je upravo Račan taj koji je kreirao tako poslušničku, nedemokratsku i ništa manje autokratsku stranku nego što je bio Tuđmanov HDZ. Čovjek koji čak niti nakon osvojene premijerske pozicije nije napustio presjedanje strankom (da ne govorimo da je tada kompletno vodstvo stranke bilo po kojekakovim izvršnim funkcijama u Vladi), već si je ostavio backup poziciju ili poziciju za čuvanje taštine, takvim je potezima ruinirao njezinu strukturu, spriječio bilo kakvo probijanje eventualnih mladih snaga i svima dao do znanja da se neće maknuti dok ga ne strefi upravo ono što ga je danas i strefilo - viša sila. Čovjek koji je bio manifestacija antituđmanizma, pretvorio je svoj slučaj u slučaj Tuđman - poslije mene potop.
Butković pri kraju "analize" o možebitnoj alternativi SDP-u spominje HNS, ali spominje ga doslovno s gađenjem; "HNS je zapravo interesna stranka srednjih i malih poduzetnika koja, međutim, u kaosu na hrvatskoj javnoj sceni već godinama uspijeva glumiti svjetionik liberalizma". Eventualnu pobjedu HNS-a na sljedećim izborima Butković komentira riječima kako bi to bila "jedna od najštetnijih posljedica Račanove bolesti". No, poštovani Butkoviću, HNS se barem (iako s njima nemam apsolutno nikakve veze), vjerojatno nikada neće raspasti ako se neki od njihovih predsjednika (ili predsjednica) razboli ili umre. Kako sam već spomenuo u jednom sličnom davnom tekstu na Bestseleru. Butković je vjerojatno drastičnim poboljšanjem svoga materijanog statusa izgubio vezu s prizemnim i običnim životom hrvatske države, bilo da se radi o politici, ekonomskoj i socijalnoj situaciji ili nečem trećem.
Post je objavljen 03.02.2007. u 22:20 sati.