Dong na vratima, prvi put. Drugi put je zvučao nervozno. Kao da nešto govori. Otvorio sam vrata i pogledao u curu, mlađu od mene, možda kojih pet - šest godina. Kosa u punđi, miris koji je odmah došao do mene, pripijena kožna jakna koja je više otkrivala nego li skrivala. I pogled. Vesele oči, smijeh. Dokad ću ja stajati na ulaznim vratima, zaboravio si na bonton? Ma nisam, izvini, uđi, i raskomoti se. Naravno da ću se raskomotiti, neću valjda čekati tvoje dopuštenje. Riječi su ostale u zraku dok je ona već prošla pokraj mene i otišla u dnevni boravak. Najtoplija soba, čisto i jednostavno uređena, trosjed, televizija i mala linija. Došao sam do nje, a ona je već uredno sjedila na trosjedu i u rukama držala čašu koja je bila prazna. Baš znaš sa gostima, prazne čaše poslužuješ?. I opet me pretekla. Hm, počeo sam se osjećati kao stranac u vlastitom stanu. Što želiš za piti, pitah. Odgovor je bio zbunjujući ali nikako i ne očekivan. Pa za početak, želim da sjedneš kraj mene. A poslije… Poslije ćemo vidjeti. Odlučio sam preuzeti igru u svoje ruke, koliko je to moguće. Upalo sam televiziju, sjeo kraj nje. A onda je započela priča. I ne znam zašto našao sam sebe sklupčanog u njezinom krilu. Njoj to nije smetalo, dapače gladila me po kosi i slušala. A ja sam pričao. I onda sam u pola priče zaspao. Ne znam koliko sam spavao , ali kada sam se probudio uloge su nam bile skoro pa zamijenjene. Ona je bila na mojoj desnoj strani: pokrivena dekicom, gledala TV. Kada je primijetila da sam se probudio u času se našla nad mnom. I onda se kao mačka primila uza moje tijelo. Prekrasan osjećaj, krupne oči i pogled koji hipnotizira. A zatim sa pogled spustio na njezine usne jer su me privlačile snagom magneta. I bile su od mojih usana daleko samo par centimetara. Zašto je uvijek taj trenutak prije poljupca tako snažan, nabijen emocijama? Zašto je tako lijep: prekrasno iščekivanje. Sva sreća što iščekivanje, barem ne ovo nije dugo trajalo. Sklopio sam oči i prepustio se. Poljubac. Vrijeme je stalo: a ja sam nestao. Istopio se, kao prvašić koji dobije prvu pusu u obraz. Nije me briga. Vrijedi proživljavati taj osjećaj. A poljupci su se nizali, jedan za drugim, sve slađi za slađim. Predivan je ovaj život, ovakve cure, ovaj osjećaj. I dok ga god mogu osjetiti, dotle ću biti mlad i živjet ću.
Ljubili smo se satima, izludio sam. Cijelo vrijeme je vrlo vješto moju požudu kočila, sve dok nije došlo vrijeme da i samu sebe ne može kontrolirati. Ne vjerujem da smo vodili ljubav, a opet neću to nazvati čistim sexom. Nešto između toga. I opet me nije briga, osjećaj je predivan. Kako je sve započelo tako je i završilo, mirnim jednostavnim poljupcem. Kao da nikakve strasti nije bilo. Sve je opet bilo tiho. A naša lica su krasila sva osmijeha. Legla je kraj mene i odspavali smo do jutra. A zatim svatko na svoju stranu uz neizrečen riječi: danas smo se vidjeli prvi put, svakako ne i zadnji…
Post je objavljen 03.02.2007. u 17:49 sati.