Marketing
Iz Biografije
Mama se Biserka gotovo naljutila kad sam joj u doba kada je Dražen imao tek 13 godina kazao kako će "sigurno biti bolji igrač od Ace". Gospoda Petrović je s puno više mira u tom smislu saslušala Nikolu Kesslera, zagrebačkog trenera, pod čijim je vodstvom Šibenka 1979. izborila plasman u Prvu jugoslavensku ligu.
Mali je čudo. Ne samo zbog baratanja loptom i izuzetne motoričnosti, već i nevjerojatne želje za upornim košarkaškim treningom.Mora se dogoditi zaista nešto nepredviđeno pa da Dražen ne postane veliki košarkaš-objašnjavao je mami Biserki Nikola Kessler.
Ne vjerujem da te istine nisu bili svjesni ni drugi šibenski košarkaški radnici, ali u ovdašnjem je mentalitetu ugrađena navika da najteže priznaju kvalitetu domaćim igračima ili, pak, da im izmišljaju nerealnu domaću konkurenciju. Kada je Pero Nadoveza zablistao na Šubićevcu, fetivi Šibenčani su govoril kako ništa slabiji nije Orošnjak. Perici Bukiću i Daniri Nakić su, također, u kuloarskim ćakulama, rame uz rame stavljali prosječne igrače. U Draženovo kadetsko doba govorilo se kako mu je ravan Sveto Dražić, kojega pamte samo oni koji su sudjelovali u nevjerojatno snažnom i uspješnom "šibenskom košarkaškom pokretu", što je Baldekin za samo 5 godina iz provincijske učmalosti doveo do europskih vrhova.
Dražić, Markov, Božikov, Poljičak, Berak, Marić... To su imena igrača s kojima je Dražen na prvenstvu Hrvatske za kadete u Splitu osvojio prvu, i to brončanu medalju u Šibenskom dresu.Za Šibenčane je previsok bio Splitski kvintet Burić, Josipović Brkljača, Sobin i Čeko. Damir Šolman se, kao član posebnog žirija, strašno naljutio kad je Dražen, zahvaljujući upornosti Vlatka Mamića instruktora KSH, proglašen najboljim igračem turnira umjesto njegova favorita Ozmeca.
Sa Šibenkine klupe, gdje sam kao amaterski trener pomagao Nikoli Jelaviću, lako sam shvatio svu apsurdnost taktičkih okova kad je riječ o izvanserijskom igraču. Jer, kad bismo Draženu logično dovikivali "Stani, pričekaj druge!", on je tvrdoglavo, te najčešće uspješno ulazio medu trojicu i poentirao.
Treninzi u klubu Draženu nikad nisu bili dovoljni. Ni kao prvotimac nije propuštao partije "basketa" u svojoj, Preradovićevoj ulici, gdje mu je najčešći partner bio Neven Spahija, suigrač i prijatelj iz kadetskih dana, a danas trener juniora Zrinjevca. Kad bi osjetio da ga šut ne služi, budio se s prvim oglašavanjem pjevaca, te u praznoj dvorani dok su čistačice obavljale svoj posao, znao šutirati i do 200 lopti. Individualne treninge posebno je intenzivirao po dolasku Zorana Slavnića na Baldekin u dvostrukoj ulozi igrača i trenera. Upijao je svaki Mokin pokret, ali ga nije nimalo respektirao kad je Slavnić izazivao ostale prvotimce na bitku "jedan na jedan", njegov omiljen način da provjeri individualne pomake kod svojih igrača. Iz ondašnje juniorske momčadi Šibenke Slavnić je prvom sastavu priključio Dražena Petrovića, Igora Beraka i Dražena Brajkovića, koji su u prvih nekoliko prvoligaških utakmica u sezoni 1979/80 mijenjali u nezahvalnoj ulozi dvanaestog igrača, a onda je Moka odlučio ušutkati sve "dušobrižnike", koji su ga uvjeravali kako je "Dražen još premlad za rad i putovanja s prvom momdadi", te je na novinarsko pitanje tko odlazi na put odgovorio "Standardna postava".
Nema više mijenjanja dvanaestoga igrača. Dvanaesti je igrač Dražen. Ne želim više slušati ni mudrovanja u stilu "Dražen je još premlad, štetit će mu što si ga odvojio od juniora". Za pravo ne želim da Dražen bezrazložno prođe moju torturu iz juniorskih dana. Mene su četiri godine odvajali od prve momčadi tezama da sam "premlad" ili "preslab", a priliku su dobivali oni koji su mi poslije nosili torbu na putovanjima. Nema to mlad ili star. Nego, jesi ili nisi A Dražen već jest. On će, nema sumnje, biti veliki igrač. Njemu je i sa 15 godina mjesto u prvoj momčadi -objasnio je Slavnić.
Post je objavljen 03.02.2007. u 15:30 sati.