Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/aknes

Marketing

heh, ženski post!

Danas ću se baviti jednom vrlo popularnom temom i jednom vjerojatno svima nevjerojatnom ;) heh lijepo li sam se izrazila!

Ali prije nego duboko zaglibim u svom ženskom razglabanju, želim sve vas putnike namjernike, koji se slučajno ili namjerno nađete na mom blogu ostavite svoj trag u pisanom obliku. ;) da znam da sam čitana! Hvala ;)

Krenimo mi s ozbiljnijim temama ;) Dakle, kada sam se sa svog prekokrasnog odmora vratila u okrutnu stvarnost teme svih ženskih razgovora bile su dijete. I to dijete nisam rekla u množini jer su razglabale o raznim dijetama. Ne, nego su razne žene govorile o samo jednoj dijeti. Onoj UN dijeti ili kako to novinari vole reći „dijeti kojom je Indira iz Colonie doživjela preporod i preobražaj“ ;) Primijetila sam da su osobe iz različitih sfera našega društva, popularne i nepopularne, mlade i stare, lijepe i manje lijepe, mršave ili manje mršave SVE NA DIJETI! ;) I to sve na baš toj UNovoj. Nemoš vjerovat. Kontam si, ono, sve je ok. Žene žele biti lijepe, ali mislim da je to zbilja neka vrsta pomame. Moram priznati da sam i ja htjela na tu dijetu jer je očito zbilja učinkovita, ali onda sam se sjetila da ja ipak previše volim sebe da bih se izgladnjivala. ;) (dok sad ovo pišem, iako je ponoć, ja jedem čokoladu bez imalo grižnje savjesti.) Ja jednostavno volim jesti i uživam u hrani. Razmišljala sam o tome da bljujem nakon što se najedem. Ta kretenska misao mi još nije ni napustila moždane stanice kada sam zaključila da nikad ne bih mogla povratiti ono što sam pojela. Mislim, ne bih imala srca povratiti fiš paprikaš koji sa toliko strasti papam, ili one krempite iz Konzuma, ili bilo što što je mama skuhala…. Onak ;) I tako pitam jednu kolegicu šta ima novo a ona kaže „na UN dijeti sam“; pitam drugu hoćemo na kolače a ona kaže „ne mogu danas mi je voćni dan“ i tako puno puno cura. Da budem iskrena, sve su većinom normalne cure. Mislim uopće nisu debele ;) I danas se ja malo na msn-u dopisujem sa jednom odličnom ženom, koja super izgleda, ali si je u glavu utripala da ima kilica viška. I lijepo sam joj rekla „Jesi zdrava? JESI! Jesi sretna? JESI! Jesi voljena? JESI! E pa onda ne seri! Vjerujem da ni ti, kao ni je, ne bi htjela živjeti u Bijafri i biti gladna i mršava.!“ Složila se sa mnom i rekla mi je da je svojevremeno i ona bila na istoj dijeti, da joj je najmrži bio voćni dan i dala mi je savjet: „Ma kakva dijeta?! Seks liječi sve!“

i vi volite sebe onakve kakve ste! ;)


A sada ona nevjerojatna tema ;) LOL Dakle, svi primjećujemo kako su mlađe generacije od nas vrlo lijepe. I tako, prije nekih 6. mjeseci, subota vani, kažem ja mojoj Limi da mi je jedan mali jako dobar al nemam pojma koje je godište. I ona mi kaže da je '87., a kako ja znam da prava ljubav godine ne broji ja ono pa dobar je mali, gledat ću ga ja… Prošlo je neko vrijeme, on je bio tu negdje, nisam ga previše viđala niti sam previše marila za njega. Eh ;) Onda sam na kavi s prijateljicom ostala zatečena. Pitala me svidja li mi se mali još uvijek. Ja sam joj rekla, ono li la, ne sviđa mi se, sladak mi je samo. Ona mi je rekla „pa čuj, možda je tako i bolja. Jer ti se njemu nikad ne bi mogla sviđati.“ Pitala sam ju sva zgranuta ZAŠTO?! A ona mi je hladno odgovorila „Zapravo, krivo sam se izrazila, njemu se ni jedna cura ne sviđa.“ Ostala sam totalno zapanjena. Zapanjena kao panj. Dečko je zbilja predivan, onak muškarčina, a eto… igra za drugu momčad…. Nemojte ni slučajno pomisliti da sam ja neka mrziteljica homoseksualaca. Dapače, imam prijatelje koji to jesu. Zbilja nemam ništa protiv takvih ljudi, samo nikad nisam očekivala da će se meni svidjeti dečko koji je gay ;) Heh…. Šta kažete? Viđam malog tu i tamo, sladak mi je i dalje, ali sa 100% sigurnošću tvrdim da bi mu se ipak mogao sviđati netko iz mog društva. Jer u mom društvu, subotom vani, nisu samo cure. ;) lol ;)

Evo that's it ;) Danas sam bila na konzultacijama. Na faxu ništa novo, očekujem da ću ovoga puta zbilja položiti taj ispit ;) SO HELP ME GOD! ;)

A sada da malo spomenem moje 2 slatkice s kojima gubim svoje predragocjeno vrijeme, koje bi trebalo biti namijenjeno učenju! Mačkice, pusice, hvala vam što mi pomažete u mojim paranoičnim napadima…. P.s. opet sam ga sanjala. Izlajem vam na msnu o čemu je riječ ;)

He he …. To je to, nema više za sada! Pozdravljam vas sve jako puno, ljude koje poznajem malo vise, one koje imam u mobitelu najviše, a ekipu s moje msn liste previše ;)

(pusa jednom malom, koji ni ne zna da ja imam svoj blog, a nadam se da će tako i ostati!)


Post je objavljen 03.02.2007. u 00:30 sati.