vjeruj, nema života od sjećanja
dao bi milijardu dolara
za jedan sekund prvog poljupca
I tada su se sve riječi izgubile u noći...Na pozornicu je u svom svom glamuroznom sjaju nastupila tišina. Jer riječi nisu bile potrebne, one su te koje bi uvijek sve pokvarile, tada smo napokon shvatili da nam ne trebaju. I pogledali smo se u oči... To je bio jedan od rijetkih trenutaka kad sam ga gledala u oči. Nisam mogla, možda zbog straha da ne vidim svoj odraz u njima, ali te večeri sam ga vidjela, bez obzira na to što se događalo sljedećih dana, tjedana i mjeseci, te večeri sam ga pogledala u oči i vidjela sebe...vidjela nas. Zatim je slijedio poljubac.
Post je objavljen 03.02.2007. u 01:21 sati.