Marketing
Sveti Vlaho u Dubrovniku
Nakon Konstantinove pobjede nad Licinijem štovanje sv. Vlaha proširilo se cijelim kršćanskim svijetom. Sv. Vlaho pripada među četrnaest svetaca- pomagača u nevolji. Dubrovnik ga je izabrao za svog zaštitnika poslije događaja
koji se zbio 971. godine. Legenda kaže kao je mletačka flota doplovila sa 112 brodova u dubrovačke vode. Prije toga su pobijedili Neretljane i prisilili ih da im plaćaju danak. Naumili su prevarom osvojiti i Dubrovnik iako su rekli da plove prema Grčkoj. U Gradu nisu slutili prevaru pa su ih lijepo i prijateljski dočekali. U stolnoj crkvi sv. Stjepana koja je kasnije srušena u potresu pobožni dum Stojko molio je dugo u noć. Iznenada je ugledao crkvu punu naoružanih vojnika, a među njima je stajao sjedobradi starac sa štapom u ruci. Objasni mu da je on biskup, mučenik sv. Vlaho poslat sa neba da obrani Dubrovnik. Nebeski vojnici su skupa sa njim cijelu noć branili gradske zidine od Mlečana koji su željeli osvojiti grad. Poručio je Stojku da reče Dubrovčanima da se dalje sami čuvaju. Stojko je požurio da tu vijest prenese dubrovačkom vijeću. Već sutra dan mletačko brodovlje je žurno otplovilo.
Otada sv. Vlaho i Dubrovnik postadoše jedno biće. Dubrovčani su odlučili bolje utvrditi grad, a sv. Vlaha su uzeli za zaštitnika i sagradili mu crkvu. Na bijeloj državnoj zastavi u sredini se nalazio lik sv. Vlaha a oko njega slova S.B. (Sveti Blaž). Svugdje oko grada na zidinama njegovi su kipovi, kao i na državnim zgradama. Mali pečati dubrovačke republike imali su u sredini lik sv. Vlaha, a veći još tri kule koje su predstavljale grad. Lik sv. Vlaha su stavljali i na vojničke oklope, sablje, mačeve, zvona, novac koji je kovan u gradu, diplome pomorskih kapetana i na dokumente državnih konzula. Svugdje je sv. Vlaho prikazan kao starac s dugom sijedom bradom, odjeven u biskupski ornat, u lijevoj ruci drži grad a desnom blagosliva. Dubrovčani su sv. Vlaha štovali kao svog zaštitnika još od druge polovice X. stoljeća. Oko 1026. g. kupuju dio svečeve lubanje od jednog grčkog igumana. Te su moći zatvorene u zlatnu moćnicu koja ima oblik bizantinske krune, urešena je dragim kamenjem. Moćnik desne ruke donesen je oko 1026. izrađen je u obliku biskupske rukavice od zlata. Toma de Vitianis darovao je 5. srpnja 1346. g. moćnik lijeve ruke sv. Vlaha gradu. Za vječni spomen bilo je određeno da se svake godine tog dana održi svečanost. Moćnik jezične kosti darovao je Stjepan Marinov 1428 g. Izrađen je u obliku gotičke monstranice. Drugi moćnik desne ruke sv. Vlaha u grad je došao kao dar despota moreje Tome Paleologa dubrovačkom građaninu Jurju Radovanoviću za uslugu sigurnog prijevoza. Moćnik noge sv. Vlaha je izradio udomaćeni mletački zlatar Francesco Ferro 1684 godine. Te moći danas se nalaze u riznici dubrovačke katedrale. Dubrovčani su štovali svog parca i njegove nadnaravne moći.
Festa sv. Vlaha za vrijeme dubrovačke Republike bila je državni blagdan. Od tih dana pa sve do danas naš parac brani Dubrovnik od svake nevolje. Ovo štovanje sv. Vlaha u Dubrovniku je potaklo posebnu svečanost na svečev dan 03. veljače. Najstariji pisani dokument koji nam svjedoči o svečanost je iz 1190. godine. Svake godine Dubrovčani i čeljad iz okolnih mjesta najsvečanije slave svoga zaštitnika. Tada je selo u gradu jer bez njih ne bi bilo Vlasića. U grad dolaze sa svojim crkvenim barjacima, barjacima bratovština da se poklone parcu i njegovu hramu. Iz godine u godinu u svečanim, zlaćenim nošnjama sa veseljem u srcu i barjakom u ruci dolazi u grad da se pomole i poklone. Godine prolaze ljudi umiru ali ostaju Vlasići, uvijek isti a ipak drugačiji. To je dan koji «dohodi jednom nami na godište». U procesiji biskup i svećenici nose moći sv. Vlaha dok vjernici sa strahopoštovanjem ljube dlan i nježno dodiruju tu relikvije u molitvama za sebe i svoj grad. Grad je uvijek na taj dan prepun ljudi, ushićenih srca kad se svi raduju danu Dubrave. Jer Dubrovnik i Sv. Vlaho su nerazdvojiv spoj svih duša koje žive u njemu i dok bude tako biti će i Dubrovnika. Po završetku procesije odlaze barjaktari sa svojim barjacima u svoja sela da ponesu blagoslov parca svima onima koji na taj dan nisu mogli u grad. Krenut će onim putovima kojim već stoljećima dolaze i odlaze na taj dan. Godine mijenjaju ponešto od običaja ali ostaje ono bitno
Vjera u Boga i Svetog Vlaha !
Jadranka Ničetić (www.dubrovnikportal.com)
Post je objavljen 02.02.2007. u 23:17 sati.