Marketing
"manja od makova zrna"
Ajmeee, kako me živcira ova moja griva na glavi, točnije ove šiške (ajmo ih tako nazvati, budući da se redovito pretvaraju u klokoticu, a tu i tamo ih pretvorim u šiške) koje su tako neukrotive da ne znam što da radim s njima. Najgori su mi trenutci kad operem kosu, a svaka dlaka se razleti na svoju stranu. I što da sad radim?, počešljam ih naprijed, padaju mi u oči (ako ih još skratim eto ti na još mjeseci patnje), a to mrzim. Stavim rajf (bez brige, ja svoj nosim samo po kući i kad čistim stubište, a to je jednom ili dvaput godišnje kao npr. danas za prvi dio godine), dakle, stavim rajf i ujutro kad se dignem na što ću ličiti? Nisam pristalica pegle (naravski kad ju nemam) pa ju neću moći ni ukrotiti.
Eh ti moji problemi, stvarno su veliki…
Ajde, ja ju bar imam. Nek oproste mi mnogi na ovome, prvenstveno moji ukućani.
Najbolje mi je kad mama kaže:»eh da bar moj sin ima ovaj tvoj pramen kose». A nisam mu ja kriva, ipak je on prvorođenac, što si nije pokupio.
A još jači mi je tata kad uzme pokazivat ljudima slike iz svoje mladosti i počne se hvalisat kako mu je kosa bila gusta, a imao je brkove na koje su padale sve djevojke. Pa mi onda kaže:»daj donesi onu sliku da vide moje brkove i bujnu kosu» . A ta slika je uvijek ona s vjenčanja, crno-bijela sa zamišljenim pogledom, «ma lip ka slika» rekli bismo (eh, da stavim fotku na blog bojim se da bi Cruelio odbacio fotku jadnog Ivice iz mlađih dana, stoga ipak ne)…
I nemojte slučajno proturječiti, na to smo posebno osjetljivi.
A tim brkovima je osvojio i moju mamu (koja ga je preotela frendici Romkinji), a vlastita ga nije prepoznala onaj dan kad ih je obrijao. Navodno…
Pitam se kako bih prošla da netko ovo jednog dana pročita?, šala šala….
Nego, odoh sad peglat robu, bar na put da idem ispeglana...
Post je objavljen 02.02.2007. u 23:08 sati.