Eto, vec drugi put da sam otpratila R., drugi put odlazi dalje od granica mog dosega, i mogu reci da mi se osjecaj nimalo ne svidja. Sada ce neki drugi grad uzivati u mom komadicu raja, svjeze osisanom i nesvjeze obrijanom. A ja moram camiti u ovom stanistu trknutih zombija, kojima je dosadio zivot. Ja uvijek izvucem deblji kraj. I ja bih na more.
Bez veze.
*Uprava moli toplog gospodina sa najljepsim smjehom da se prijavi na salter, zaboravio je malu Ruskinju u odjelu sa slatkisima, tamani nam zalihe Slatke tajne i pustosi policu s lizalicama! Izrazila je veliku zelju da je se pokupi (ili otkupi, vec su neki bacili oko na nju). Ako ne dodjete do ponedjeljka, obavit cemo javnu licitaciju i prodati je u komadu ili samo njene dionice, kojima je vrijednost znatno porasla otkad nosi vase ime u prsnom košu.
*Dok R.-a nema, osudjujem se na potpuno uskracivanje svih zemaljskih uzitaka i na apsolutno posvecivanje svojeg nebitnog bitka popunjavanju znanja staroslavenskog jezika za koji smatram da je proizasao ne iz baltoslavenske porodice jezika nego direktno iz Pakla, i to iz devetog kruga sa izdajicama. Neka se przi u sumporu onaj koji ga je rekonstruirao!
Ja sad nemam onaj nastroj koji trebaju imati ljudi koji trebaju uciti. Ja sad imam nastroj blejiti u Mjesec, koji je tako velik danas, pratiti kako oblaci prelaze preko njega, pratiti njega kako me gleda s tugom kroz crne i gole krosnje nekih biljaka kojima ne mogu odrediti ime dok im ne izraste lisce. Racunam ovako, buduci da je R.-u dosadno sada u autu, suputnici mu nisu pricljivi, a nema svoj mobilni prijenosnik zapisa balasevicevih milih zvukova sa sobom, posoji neka mogucnost da on isto sad u ovo vrijeme gleda u taj zemljin suputnik. I ako gleda, to znaci da sam ja probila dno oceana komercijalnosti i da se onome tko ovo cita vjerojatno dize zeludac.
Ali ja se trenutno tako osjecam, kao mala zaljubljena tonejdžerica koja je napravila malu stanku u obozavanju svog tinejdžerskog idola i potrazila neki drugi predmet obozavanja.
I samo da se zna, ja vise ne namjeravam pratiti ikoga igdje, previse mi je i ta dva puta, odustajem, radije cu biti doma i poslati neku glupu poruku nego da ovako kradem zanji poljubac pred nepoznatim ljudima, dok je putna torba vec u gepeku. Bem mu putne torbe.
*Nista mi vise ne preostaje nego zazeljeti sretan put putnicima.
Slusa se: Sigur ros, ovisnica sam, upomoc
Zeli se: da se djecarac vrati tamo gdje pripada.
Osjeca se: jedno vodi drugome i u rezultatu, fali mi.
Post je objavljen 02.02.2007. u 21:23 sati.