Smijem se bez osmijeha,
Plačem bez suza i
Ljubim bez volje...
Ponekad to zbilja nije u redu,
Ali nekad je tako bolje!!
Eto petak...sjedim doma, za kompom...umirem...od dosade naravno..pa malo razmisljam o nekim stvarima..pa tako mi polako dolazi do mozga koliko sam u svom zivotu napravila totalno bespotrebnih stvari...zasto ljudi shvate tek kad je vec prekasno? i kad sve proše a tek onda doše do mozga...al opet s druge strane, bilo bi dosadno bez svih gluposti...i jos ne shvacam zasto ljudi forsiraju neke osjecaje kao i prijateljstvo ako ne ide (govorim opcenito) i samo sebi zagorcavaju zivot a i drugima. nikad ali bas nikad nisam bila s nekim frendica ako to stvarno nisam htjela i nikada necu to napravit...pa cemu to uopce.. zivim onako kako mi se zivi i ne postoji osoba koja ce me u tome sprjecit, postujem svoje misljenje i ne mjesam se u tuše kao sto to neke osobe rade i jaaako me zivciraju, ustvari bi trebala u jednini pisat...
jedna osoba jednom je rekla: ja zivim za tebe al ne ocekujem da ti zivis za mene jer zelim da zivis kao ti, a ne kao necije ocekivanje...:)
poosa svima koji procitaju moje mozganje i komentiraju bar nes....i da neda mi se pisat znakove pa sve pisem sa c, to je previse nebitno da gubim vrijeme, pogledajte kod darijice slikice neke, ima tamo moja blesava slika di lezim u nekoj travi, e da...
Post je objavljen 02.02.2007. u 20:41 sati.