Marketing
krik
Rekli su...da rekli su opet...
Nemoj potiskivat osjećaje...nije dobro....ne znamo
Tko si ili što si....
Ili samo uplašeno milo dijete ili oblik života u ljudskome tijelu...
Tijelom sam slobodna...dušom zarobljena...
Gledam u ogledalo....
ono mi točno govori što sam i ta me istina užasava....
tijelo, tj. ljuska normalna...koliko toliko...izuzev izraz lica...
oči imaju čudan pogled...meni uobičajen...
pogled..tup i prazan...ništa ne vidim
slušam....ništa ne čujem....
ne, nisam slijepa....niti gluha...
ne želim....jednostavno....
tišina beskrajne noći... jedini prijateljica....
nikad me nije iznevjerila...barem ne još...
tražim osobe...slične meni...
u svojoj prijateljici....
možda ih jednom i nađem....možda....
neki razumiju...
ne, nisam stavljala rumenila prije večere...
došla mi je prijateljica u posjet...
ugostila sam je...ja sam pristojna....
pjevale smo...
pjevom nijemih krikova...
zaista lijepa pjesma...
jedinstvena...savršena...melodična...
Voliš li plivati??
Ne, ne volim Titanic...
Voda je beskrajna hladna smrt...kakvo veliko prostranstvo...zar ne?
Rekli su...da rekli su opet...
Zašto si takva.....
Ona nije moja prijateljica...
ona ne razumije...
Post je objavljen 02.02.2007. u 20:49 sati.