Francek je naumio upasti u Guinessovu knjigu rekorda. Namjera mu nije bila najčasnija - dočuo je od nekog krajnje nepouzdanog izvora da rekorderi dobiju gajbu pive. Nije zapravo ni povjerovao, ali zaželio se onih famoznih pet minuta slave, makar i u formi od tri retka i sličice.
Naravno da je imao ideju kako će to učiniti. Kuća mu je bila puna mačaka pa mu se najlakšim činilo uzgojiti najtežu mačku na svijetu. Malo je proguglao (niste valjda mislili da će mi glavni lik biti neki neobrazovan stvor) da vidi kakav je aktualni rekord. Četrdesetak lbs. Još je malo guglao i otkrio da je to nekih osamnaest kila. Uvjeren da će to izvesti, a bogme i nadmašiti bez po muke, dao se na posao. Uzeo je jednu krletku prepunu duhova umrlih papigica, izegzorcizirao ju minivašem tako da je izgledala kao da se nikad ništa pernato u nju nije usralo i nazvao ju mačjim domom. Istina, bila je ta krletka malo presitna čak i za normalnu mačku (negdje taman da se može okrenuti), ali što će pobogu buduća najdeblja mačka na svijetu skakati. Ona će samo ležati i žderati, a na kraju se i slikati uz ponosnog vlasnika.
Trebao je još samo odabrati mačku. Fuflica je odmah ispala jer je bila kržljava, Miki je bio stari mačor za krepati, a mačićima bi trebalo još tri mjeseca da izrastu u mačke normalne veličine. Ostali su Crnko1, Crnko2, Crnko3 (koje, uzgred rečeno, nije najbolje razlikovao) i Crnka. Odlučio se za Crnku i to iz više razloga. Prvo zato jer je vjerovao da se ženske lakše udebljaju, a to valjda vrijedi i za mačke. Drugi razlog je bio sasvim realan strah da će se Crnka kurvinski podati svim raspoloženim (a to je isto kao i svima) mačorima koji postoje i omaciti šestorke. Tako se desilo prije tri mjeseca i zato je imao deset mačaka kojih se nije znao riješiti. Nije zapravo ni htio. Na neki svoj način, on je čak i volio mačke. Treći razlog za Crnku je nepoćudan pa ga nećete doznati. Posljednja priprema bilo je opremanje. Kupio je hrpu hrane za mačke i jednu bilježnicu da vodi statistiku. Lov na rekord mogao je početi.
Umjesto lova, počeli su problemi. Prvo je otkrio da se Crnka ne da u kavez. Uspio ju je ugurati tek poslije pola sata, a uložen napor jasno se vidio na njegovim izgrebanim rukama. U par navrata jedva se suzdržao da mačku ne prasne glavom u zid. Drugi dan je otkrio da Crnka zna izaći iz kaveza. Otkrio je i da mačke ne demonstriraju samo pandžama, nego i sranjem po tepihu. Budući da je to ipak bila buduća svjetska rekorderka, odlučio joj je oprostiti, ali tek pošto ju je nogom ispucao iz kuće. Također mu je palo na pamet da je mački možda trebao staviti u kavez štogod one hrane.
Euforično respoloženje mu se vratilo već sutradan. Umjesto krletke, za Crnku je napravio jedno krasno gnijezdo. Zapravo je to bio sanduk pun starih krpa, ali mačke ionako nisu neke estetičarke, osim kad je riječ o vlastitom izgledu. No, opet se pojavio problem. Crnka je nestala. Francek je prvi dan mislio da se to ona na njega ljuti zbog onog ispucavanja, ali nje i dalje nije bilo pa se počeo brinuti. Isprva malo, zatim malo više, a u predvečerje trećeg dana je pola sata dozivao mačke (u tri sekunde je doletjelo njih devetero, ali jedna je uporno nedostajala) i iza toga otišao pogedati po cesti da ju nije pogazio auto. Oko tri kilometra od kuće skoro je doživio infarkt. Na cesti je ležalo nešto crno i mrtvo. Laknulo mu je kad je shvatio da je to neki pas. Razbacana crijeva i sasušena krv su mu ipak poprilično umanjili radost. Kući se vratio po mraku. Nije imao što za raditi pa je pokušao spavati. Nesanica ga je držala do pola tri, a poslije je sanjao Miloševića kako mu prijeti prstom zbog nekakve lubenice.
Iako se ponekad nadao da će mačke same odlaziti od njega, sad ga to nije veselilo. Osjećao je krivicu zbog šuta. Jest da je Crnka odlično sjela i odletjela desetak metara te da je to i zaslužila, ali opet ga je grizla savjest. A savjest, kao što je poznato, ima mnoštvo sitnih i trulih zubića koji za sobom ostavljaju bolne i zagnojene rane.
Olakšanje je došlo peti dan. Ujutro je pred vratima uredno tulilo deset mačaka. Francek je bio toliko oduševljen što vidi Crnku da im je dao onu mačju hranu koju je čuvao za napad na rekord. Nemalo se zbunilo kad oni to nisu htjeli ni taknuti.
U svakom slučaju, projekt je mogao krenuti dalje. Crnku je zatvorio u kuću i u jednom kutu postavio posudu s pijeskom kako se više ne bi mogla dogoditi neka gadarija. Nevjerojatno, ali Crnka je prihvatila novu adresu. Čak se i sama smjestila u onu kutiju. I jela onu smrdljivu hranu za mačke. Investicija se nije smjela samo tako baciti. Ne bi to bilo pošteno prema okolišu.
Kroz par dana mogao je primijetiti prve rezultate. Mačka je uvjerljivo dobivala na težini. S početnih 4,420 kg brzo se približavala prema pet kilograma. Nakon dva tjedna imala je pet i pol, a do kraja prvog mjeseca bila je blizu osam. Iako je već tada izgledala ogromno, posebno oko trbuha, Francek je gledao samo brojke i računao kad će dostići dvadeset. Zasad je izgledalo da će sve to trajati preko pet mjeseci. Počeo je križati datume na kalendaru.
Na pedeseti dan projekta bila je blizu deset kilograma. Franceku su se tad pojavile prve sumnje u uspjeh. Na tablici je primijetio da mačka sve sporije raste pa je podatke prenio u Excel i napravio graf. Iako poprilično grbav, jasno je pokazivao da će mu za isti porast mase svaki put trebati sve više vremena. Počeo je po Internetu tražiti studije o debljanju. Nije bilo ništa. Jedino je bilo priča o mršavljenju. Zatim je počeo tražiti istraživanja o tovu životinja. Nadao se da će naći nešto što će ga smiriti i uvjeriti ga da je ono što se zbiva s Crnkom redovita pojava u uzgoju životinja, a neka anomalija. Nije bilo ničeg korisnog, samo neke stranice Prijatelja životinja. Cijeli taj dan je ubio na Internet i to sasvim beskorisno. Također mu se počelo činiti da je Crnka neproporcionalno debela u trbuhu. Nije valjda dobila kakav tumor. Prije par godina je negdje pročitao da je najveći tumor izvađen iz životinje imao preko dvadeset kilograma. Kad se bolje razmisli, to bi čak bilo i korisno za put do rekorda.
Dvojbe su mu počele zalaziti i u snove. Šezdeset i treće noći sanjao je da stoji na vagi, a Crnka mu govori da se uprasio. Sanjao je još masu stvari, ali riječ uprasio mu se urezala. Kad se probudio, odmah je otrčao do ogledala. Crnka je bila sasvim u pravu.
Kako je bilo već pola osam, obukao se i otišao vidjeti kako je buduća rekorderka. Ovaj put nije spavala sama. S njom je bilo i šest mačića. Francek još dugo vremena nije nikome htio pripovijedati kako je lovio rekord.
Post je objavljen 05.02.2007. u 16:21 sati.