s vremena na vrijeme zaboravim koliko mi je ples vazan za zivot. koliko energije mogu iz njega crpiti. koliko me sretnom cini. koliko me zblizava s ljudima. zaboravim da bez njega ne mogu.
a onda me nesto s vremena na vrijeme podsjeti. nitko ne zna koliko sam zahvalna na tome.
prepustiti tijelo ritmu... partneru. znak potpunog povjerenja.
lijepo je konacno malo ne razmisljati. samo se kretati.
p.s.ah... znam ja da vam falim svima... :)) ali... inspiracije nema.... a ima ispita... i kolokvija... i ucenja... bit ce bolje. sve ce doci na mjesto. i napisat cu stafetu... :)
Post je objavljen 02.02.2007. u 04:57 sati.