Marketing
The On 
Stigao je niodkud u moj život prije dvije godine. I odmah mi se svidio (ajme kako berlavo zvuči). Išli na cugu jednom. I onda ga nije bilo u mom životu više od godine dana. I onda mi se opet nedavno pojavio. I baš onda kad sam mislila da je sve gotovo, da sam ga zaboravila, da sam ga prežalila, a bio je moja druga velika, prava, iskrena, nepatvorena i čista ljubav, on se vrati. Toliko sam puta zamišljala hoće li se ponovno vratiti u moj život, i dati mi neku drugu, bolju šansu, s kojom ćemo uspjeti u nečemu što smo jednom davno započeli. Ustvari, što sam JA započela. Ali ne.
Jeste li vi ikad razmišljali da u životu nema slučajnosti, i da svaku propuštenu priliku ne treba zvati tako. Ako smo je propustili, onda nam vjerovatno i nije bila suđena, a nešto drugo ju je zamijenilo, a mi toga nismo svjesni, nego žalimo za njom neznajući da će nam život možda dati drugu, bolju priliku, i da je ona propuštena samo zato da bismo više uživali u onoj boljoj.
Ja znam da je to tako, ali ne želim vjerovati. Znam da mi je poslao drugu priliku.
Ali ne! Ja još uvijek vjerujem da postoji šansa za mene i Njega, jedna savršena izvjesnost kako je svaki naš trenutak ispisala ista Ruka, i kako je svaki dan dar, a svaka minuta bez njega vječnost. A upravo je to ono što ja želim. Znam da bi s njima to bili samo trenuci vremena, a s njim, to bi bili trenuci Vječnosti. Je li vrijedan taj isprazan osjećaj samoće navečer kada liježem i, misleći na njega, shvaćam da sam tek kap u moru njegova života? Neznam....
Nije jedan od onih "faca" za kojim pati pola škole. Sasvim je normalan dečko. A da me nije pitao "Bi li bila samnom?", možda bi bilo lakše. Ali ipak....
[možda jednom njemu...]
...a kada bol ne jenjava
i pogled tvoj gubim u
dometu svojih
misli, samo još ponekad
poželim svinut se uz
tvoja njedra,
da isplovljavajući iz
ove luke
morbidnosti
pronađem tvoj ocean
beskraja.....
Post je objavljen 02.02.2007. u 17:13 sati.