Marketing
Pacijent
Rano jutro, 7 sati, ekipa na lukšićkoj stanici se lagano smrzaje i čeka tri'est osmu. Kad tamo odozdo doklipsa lik-negdi 2 m visine, polu-obrijane glave sa preostalin 'otočićen' kose negdi na zatiljku (valjda ono šta nije vidija u ogledalu nije ni mislija da postoji) i ka vrhunac svega jedno 73 porezotine od žileta na toj polu-ćeli iz kojih šiklja krv... Aj, ako njemu ne smeta ne smeta ni nama. Prvo je pita kad ima bus, a cura je u strahu nešto promrmljala. Onda je drugu curu pita u kojen se Kaštelu nalazi??!!?? Cura nije ništa rekla pa se izdera 
na nju: JEBENTI MATER!!! OĆE MI NEKO REĆ U KOJEN SAN KAŠTELU?? Nekako smo izdržali dok je doša bus a on je sija tu negdi blizu, na svu sriću stavija kapu na glavu i zakrmija. U Kambelovcu je ušla žena s diteton i sila do njega ni ne sluteći da do nje slatko ka beba spava potencijalni Jack Trbosjek
. Dite je cmizdrilo po puta i samo smo gledali kako će se ovi Psycho
probudit i zalipit in oboje trisketinu. Do općine se nije probudija, mi smo izašli, a ko zna šta je posli bilo...........???????
Eto u kakvin uvjetima mi dica iz splitskog predgrađa idemo u školu. Pa ne bi čovik popizdija. Dobro ako ispadnemo ikakvi posli u životu sa ovin traumama
Post je objavljen 02.02.2007. u 16:48 sati.