Marketing
Evo nakon 100 godina novi post...hihi
U zadnje vrijeme puno razmišljam….nekad mi se čini da previše.Razmišljala sam o jednom feelingu koji je ,ja mislim, često prisutan u nama…bar u većini nas…Feeling za postizanje nečeg večeg.Često mislim kako je ovaj svijet premalen za sve ono što želim učiniti.Ustvari,osječem kako sam vezana,kao da me nešto drži da ne mogu odlučivati…Da se mene pita, ja bi sve ostavila i lutala svijetom tragajuči za onim što me ispunjuje,tragala bi za nepoznatim..Jer zapravo čudno je to.Što je jedan čovjek kad samo pogledaš na veličinu svemira.Svemir je neograničen, a čovjek sam za sebe je ništa.Danas si tu a sutra te nema.Ljudi su osmislili neko usmeno pravilo da moraš završiti školu, zaposliti se i osnovati obitelj.Ali ja nemam takve ciljeve.Ja ne želim uzalud potrošiti život. Svaki dan se budeš,ideš na posao i sl.Tj. svaki dan je isti.A kad umreš to ti više ništa ne vrijedi.Da mogu ja bi sve to promjenila.Ali nažalost,ljudi su glupi kad se radi o promjenama.I zato,ljudi,radite sve ono što vas čini sretnima..Jer život je samo jedan…I poruka za kraj:Pustite nas da radimo što želimo jer nismo tražili da budemo rođeni….PUSA:)
Post je objavljen 02.02.2007. u 15:46 sati.