lagano udahem uz piće i laganu muziku lagano odlutam u svoj svijet i tražim svoju rubriku i lagano prestajem i opet se vratim da tražim svoju laganu pustinju u ovom crnom blagu lagano tražim snagu za sutra i svakog jutra lagano ustanem kao da nadam se povjetarcu da umrem zbog danas i umirem zbog jučer i nadam se boljem brate zamišljam bolje ljude lagano širim zastore svjetlost ne dopire ljudi me ne vide zato što nisam tu lagano prodirem kroz snove godinama teško krojene i rušim korijene ko domine želim svoje ja i borim se za svoje prijestolje dok god postojim svoje snove jurim buraz spreman sam ubit i smiješim se kao da nikad ništa nije bilo
za sreću nisam našao prospekt lagano vježbam osmijeh da me ne gaze opet kao druge jer ne paze kad prave okret postepeno crtaju podsmijeh ljudi to vole a osveta im je prosjek kad vratiš istom mjerom ti si ko oni slavu steko pa nekog ubiješ beretom i tražim novi izlaz i gledam veliku rupu iznad zvijezda i to zvijezda na trgu želja malog dječaka koji sanja neku ljepotu svoju majku i neka normalna veselja a ja imam malog vršnjaka koji se svaki dan moli bogu da mu vrati starog da mu doda loptu i objašnjava za školu
lagano prestajem pa osjećaj nestane kad izdahnem i shvatim da sam dio ove vaše jebene predstave ovo je istinska ispovijest ispovijest istine isto je iz svakog kuta pišem tintom neke gorke sudbine i opet ponavljam lagano zaboravljam riječi oprosti ne znam što mi sutra nosi hladan vjetar u kosi hodam nogama bosim i postaje sve hladnije izdahnem snažno za moj svijet i za sve moje maštarije
Post je objavljen 02.02.2007. u 13:29 sati.