Mrtvi simboli tvoje lazne ljubavi, me ubija, umirujaca komuna nevaznih interakcija s mojim alkoholiziranim homonidom, tvojih lazi, tvojim prljavim LAZIMA!!! Nemogu vise, mislim da sam, napokon osjetio taj, uzajamno lazni osjecaj zbog kojeg placemo, zbog kojeg patimo. Dok ovaj prljavi alkohol vristi kroz moje vene, tvoja dramaticna sterilna manifestacija, umrtvuje moju nepostojacu slobodu, NEKA SE GLAS MOJEG NEPOSTOJASNJA CUJE GROMOGLASNO, dok lagano tonem u vjecni san, opsjednut, unisten tvojom blagom kozom, tvojom, laznom cistocom, unisten svojim razlogom postojanja. Uzasavajuca violina, na grobu mom, siri tamu ljutske tragedije, guseci se u vatri razarajucoj. Zbogom...
Post je objavljen 02.02.2007. u 02:46 sati.