Oče, Ti si nas tako stvorio
da možemo samo po ljubavi,
prema Tebi i bližnjima,
biti sretni ovdje na zemlji,
i doći tako u nebesku vječnu slavu.
Zato, Ovom molitvom, Oče,
otvaram Ti srce svoje,
da mi nahraniš dušu i okrijepiš tijelo,
da mogu i danas s ljubavlju,
ispuniti svoju zadaću.
Evo, sad sam tu,
i pitam se što mi je činiti.
Zašto sam ovdje,
zašto si me Stvoritelju svijeta
postavio na ove prostore,
u ovaj narod, u ovo mjesto.
Krenuo bi kroz život, ali kamo i kako.
Moram saznati kako živjeti
da bi moje čežnje bile ispunjene,
kako bi obasjao komadić puta
i drugima oko sebe.
Po mom znanju, Oče,
Ti me stalno pozivaš,
a ja stalno odgovaram svojom znanjem,
svojim aktivnostima i djelovanjem.
Iako Tvoj poziv, nije mi uvijek jasan,
zato je moja vjera sigurna,
jer druge sigurnosti nema
u ovom životu.
Tvoj poziv Oče, je potvrda i jasnoća
da smo dio tvog tajanstvenog plana,
plana u kojem svako od nas
u svojoj slobodi slijedi odaziv,
odaziv, koji je već usađen u nama.
Tvoj poziv je odnos sa svakim
ljudskim bićem u slobodi i ljubavi,
jer svaki čovjek je pozvan
i u svom izboru osjeti
Božji poziv za sebe.
Neka tvoja riječ Gospodine
bude put života za mene i svu tvoju djecu.
Daj nam blagoslov istinskog življenja
Tvoga poziva, sa svojim bližnjima.
Ovako nas sv. Pavao poziva da živimo svoj poziv:
(Ef. 4,1-6)
"Zaklinjem vas ja, Pavao, sužanj u Gospodinu: sa svojom
poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva
kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite
se sačuvati jedinstvo duha svezom mira! Jedno tijelo i jedan
Duh - kao što ste pozvani na jednu nadu svog poziva!
Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan Krst! Jedan Bog
i Otac sviju, nad svima i u svima!"
Post je objavljen 01.02.2007. u 22:43 sati.