Marketing
Nekad je teško pisati. Nekad bih najradije napisala nešto u stilu:
"Srdžbu mi boginjo, pjevaj
Ahileja, Peleju sina ... "
Well, ne mislim na pisanju apsolutno genijalnoga djela, nego na invokaciju.
O Bože, pomozi mi s ovim pisanjem, ja više ne znam ^^
Znate li koliko je teško naći nešto o književnosti na internetu, na hrvatskom jeziku? Ne mislim na one glupe vodiče za lektiru za pijavice koje se ne mogu udostojiti pročitati knjigu i onda se krave pred profama kako su oni marljivi, nego baš tekstove ili biografije autora ili ne daj bože da tražiš nešto iz povijesti ... strava.
Ali ajde, ovo mi je jedina alternativa učenju, pa ono ...
mogla bih čak nešto i napisati.
Dakle. Ja se ovdje deklariram kao lažljivica. I to licemjerna lažljivica koja hvali i zalaže se za istinu, a ne ponaša se tako. Ne vjerujte mi. Ovo je sad bio paradoks, štoviše, oblik jednog od poznatijih paradoksa. Ja volim paradokse. Ljudi ih obično ne vole.
Kad ste zadnji put sreli osobu s kojom ste se do iznemoglosti napričali o paradoksima?
Kad ste zadnji put sreli osobu s kojom ste se do iznemoglosti napričali, dok niste imali osjećaj da se zbilja više ništa nema za reći? Ne da je neprimjereno, nevažno i posve bespotrebno reći nešto ili pričati o nečemu, već da nedostatak riječi izražava upravo potpunost komunikacije ... duh, nešto sam zaglibila. Grezla u krivi jarak pretpostavljam.
Post je objavljen 01.02.2007. u 18:08 sati.