mjesec pun
brzi prozirni oblaci nebom vjetruju
sjetila sam se da sam zaboravila da želim
naposlijetku-sve je racionalno objašnjivo:
ne mogu sad da želim
bez da žalim za izgubljenim vremenom
ulaganje u izgubljeno vreme je uludo utrošena sadašnjost
(eh nesretni marcele)
radije postojim ovdje prazna
i nije baš neki osjećaj.
podsjeća na potopljeni očaj.
moja sjena na zidu u strahu.
Post je objavljen 01.02.2007. u 19:58 sati.