Objekt: restoran Stripes
Lokacija: Maksimirska 58, zgrada Algebre
Kako sam se ondje obrela: Našla se s gravidnom Martinom M. na ručku nakon posjeta firmi, nasušno željna malo hedonizma s obzirom na to da ću sljedećih 10-ak dana crnčiti zatvorena gore nego švelje u Herucu.
Pojele te popile: ja teleći odrezak "Dario" (u umaku od zelenog papra, šitake gljiva i kadulje) s povrćem na žaru, a nesilica isto to ali u "Tibor" stilu (umak od paškog sira i još nečeg, inače dođe i dinja, ali sad je, razumljivo, nema), s domaćim njokima. Ja oduševljena spoznajom da sva vina toče na čaše (trebam kupiti vakumirani čep!) po preporuci uzela Kabolinu malvaziju (ali ne reserve nego onu običniju). Kiselkasta, ali lagana. Za desert domaća pita od jabuka u američkom stilu.
Hrana: Jako dobra. Meso sočno, umak taman kako treba, jako fin, iako nisam vidjela šitake kao takve, porcija lijepo dizajnirana ko da su je Bruketa i Žinić slagali po tanjuru, a količine dobre. Na prvi pogled neveliko, ali zapravo dobro. Pita najbolja ikad, želim biti pokopana s njom. Vidim da poštuju sezonske namirnice i svježinu. Jelovnik prilično raznolik za takav mali restoran, ali opet ovisi o trenutnoj situaciji jel imaju sve s njega. Ja sam prvo htjela janjeće kotlete pa nije bilo. Inače, imaju i dnevni meni svaki dan. -5
Ambijent: Kao što se vidi iz priloženog, dizajnersko-modernistički fensi-šmensi. Ne bih si tako doma blagovaonu uredila, malo mi je to sterilno i pretenciozno, ali moram priznati da je bilo ugodno. Uredno.
Ali škvadra je zbljuv. Prokleti japiji. Koji mlate pare. I vade laptope za stolom. Bila je neka flundra slična Mili Horvat, ali nismo sigurne jel je to ona ili nije. Ime mi se ne sviđa. Jebo anglicizmomaniju bez pokrića. Dajem subjektivno 3+.
Posluga: Ne sjećam se kad sam zadnji put doživjela ono "Ja sam Mladen i danas ću biti vaš konobar" (nije 100% precizan citat). Simpatičan i naočit mladić, nadasve uslužan. Dosta smo čekale, ali Mladen se uljudno ispričao. Jedino nije baš najbolje upoznat sa stanjem u kuhinji pa se par puta vraćao. I nisu mogli izdati R1 za što im unatoč Mladenovom trudu dajem 3.
Cijena: Za svakodnevan gablecoid puno previše, ali za povremen finiji radni ručak, sasvim u redu. Tjestenine i rižota su standardnih 40-50 kn. Koštalo 230 kn. Dajem 4.
Ukupna ocjena (1-5): Vrlo dobar.
Posljednji sud: Pod pretpostavkom da mogu vremenski i financijski, tu bih svakako voljela češće ručati. Treba samo ne obraćati pažnju na preseratorsku okolinu i uživati u iću te piću.
Post je objavljen 01.02.2007. u 17:59 sati.