Stigao si sve do kraja,
odavdje nema dalje,
odavdje vidiš cijeli svijet,
i sve je tako čudno,
i sve je tako malo,
čini se da stane ti u džep...
Vidim da sporo dišeš,
kao da zrak ti ne treba više,
kao da si se smirio,
suze ti počinju teči,
kao da želiš nešto reći,
ali tvoj glas je nestao...
I sad češ tražiti razloge za kraj,
sve dok ti kapci ne otjeraju dan,
i kad se vratiš iz beskonačnog sna,
shvatit češ da više nema povratka,
odavdje nema povratka...
Vidim da te umor hvata,
al prije nego utoneš u san,
još jednom prisjetit češ se,
svih onih lijepih dana,
premazanih u tisuću boja,
na licu ti osmjeh ostaje...
I sad već putuješ među zvijezdama,
sve ti je blizu al ti ništa ne treba,
potpuno miran sad čekaš nekoga,
da te odvede tamo gdje pripadaš...
Post je objavljen 01.02.2007. u 14:31 sati.