Kad se vratila s probe bila je iscrpljena. Zavalila se u kauč i upalila telku.
Kako je bilo na probi, Wendy? – začuo se glas njena djeda iz kuhinje.
Bio je to divan čovjek. Posvetio je svoj život odgoju Wendy, njezina brata i sestre.
Otkad je njihova majka dobila posao kirurga u San Franciscu, a otac otvorio vlastitu turističku agenciju, djed je njihov jedini i pravi roditelj. Bio im je djed, savjetnik i najbolji prijatelj u jednoj osobi. Djeca su ga jako voljela i poštovala. Uvijek je imao toplu riječ utjehe za svakoga. Pa tako i sada za Wendy.
Nisi mi odgovorila na pitanje. – nastavio je djed.
Oprosti. Nije dobro. Rekla sam im za selidbu. – odgovorila je Wendy.
I kako su to prihvatili?
Prilično hladnokrvno…nisu htjeli ni razgovarati o tome.
Pa zar si ti očekivala da če proglasiti dan žalosti?
Ma ne, naravno, no barem smo mogli razgovarati o tome.
Marko te muči, zar ne? – djed je kao i prije u većini slučajeva znao što njegove unuke muči i prije nego su mu se povjerili.
Da! Ma tebi se ionako ništa ne treba reći kad sve već znaš. – nakon dugog vremena na Wendinom licu je napokon zatitrao osmijeh.
Svejedno. Reci mi kako su regirali. – nastavio je mirno djed.
Teo zna od početka, Iva je u šoku, no barem je pokazale neke emocije. A Marko…ništa. Neko vrijeme zurio u prazno i nastavili smo s probom. Nije ni riječ prozborio o tome, zapravo, većinu probe je prešutio što je u najmanju ruku neprihvatljivo za našeg vodečeg vokala. – objašnjavala je Wendy djedu.
Pa bar biš ti od svih ljudi trebala znati kakav je Marko. Nisu svi poput Ive i tvoje sestre da pokazuju osjećaje cijelom svijetu. Mislim da i sama znaš što ti je činiti, zar ne? – savjetovao ju je djed na svoj osobit način.
A znam. Idem do njega nakon večere. – osmjehnula se.
Djed je kao i uvijek rekao točno ono što je Wendy trebalo. Uvijek se divila njegovoj mudrosti.
S obzirom na njegovo teško djetinjstvo , djed je bio vrlo mudra, snalažljiva, iskrena i požrtvovna i dobra osoba.
Nakon što se njegova kćerka Linda odselila u San Francisco radi posla, djed se nastavio brinuti o odgoju svojih najdražih. Za svoje troje unuka , za najstariju sedamnaestogodišnju Wendy i dvanaestogodišnje blizance Filipa i Miu.
Njihova majka, Linda, trebala je ostati u San Franciscu samo jednu godinu radi usavršavanja, no ponuđen joj je stalni posao kirurga u vrlo dobroj klinici, a takva se ponuda rijetko odbija.
Njihov otac, Danijel, je turistički vodič, a zadnjih dvije godine otkako ima vlastitu turističku agenciju je još zaposleniji i ima još manje vremena za vlastitu djecu. Tako da je djed preuzeo odgoj djece na sebe. Iako su djeca od roditelja dobivala sve što su mogla poželjeti bili su skromni, povezani i znali su djeliti, naravno, sve to zahvaljujući djedovom odgoju. Roditelji su ih jako voljeli, budući da su bili prezaposleni svoju ljubav su iskazivali tako što su djeci kupovali najbolje igračke, odječu i svakojake skupe gluposti. No da su samo na tren zastali i pitali svoju djecu što oni stvarno žele i trebaju shvatili bi da je to obitelj na okupu.
Post je objavljen 01.02.2007. u 13:34 sati.