Dragi prijatelji, ovaj me komentar toliko obradovao da sam ga odlucio staviti kao post. Neka Duh Sveti dodje i neka obnovi lice zemlje i svakog Krscanina. Aleluja.

Pozdrav,don Branko!
Moje mišljenje o karizmatizmu općenito je pozitivno,jer čitajući Božju Riječ uvijek dobijam poticaj za djelovanje tj. akciju,zašto?Pa zato što apsolutno vjerujem u Isusovu snagu i moć u odnosu na sve druge razne "snage i moći"i u Njegovu ljubav prema nama i oslanjajući se na tu ljubav ne vidim razlog zašto ne zazvati ozdravljenje za bolesnog U Ime Isusovo.
U čudesa vjerujem, mada ja to više ne zovem čudo jer po meni,pravi vjernik se ne bi trebao čuditi ozdravljenjima,bilokacijama,proricanjima itd,itd...jer čudeći se zapravo pokazuje svoju nevjeru...Bogu je SVE moguće i ja u Njega vjerujem uvijek svijestan da sam nitko i ništa i da u ostalom ja ionako sam po sebi ne mogu učiniti apsolutno ništa,stoga ne bih ni trebao imati razlog za oholost,jer oholost je kada čovjek misli da on nešto može,mi smo jednostavno,oprostite na izrazu,hrpa g....a,kojoj se Bog smilovao i bez Njegove Milosti ne možemo ništa,a vi to sve uostalom i znate...
Ma evo razvezao sam se jer je ovo tema o kojoj volim razglabati zato što vidim da mnogi kršćani spavaju.....pa i sam sam na neki način omlitavio u ambijentu gdje velika većina ne vjeruje u sadašnju prisutnost Isusovu u svijetu u svakom trenutku,kao i u Njegovo djelovanje.Našao sam se u Neokatekumenskom Putu i ovdje se toliko ne forsiraju karizme fizičkog čuda,koliko se više vodi računa o evangelizaciji a zatim uvođenje u zajednicu da bi se oblikovanjem kroz obnovu krštenja(primljenoga nakon rođenja)počelo živjeti otajstvo križa tj. prihvaćanja volje Božje za vlastiti život,bilo bolest,bilo patnja,bilo smrt...
Našao sam se ovdje kažem,sretan što svake godine vidim novu braću koji žele prihvatiti križ života oslanjajući se na Isusa Krista,ali razmišljajući o onima koji su odbili evangelizaciju,koji su odbili zajednicu,koji su ostali formalni kršćani,ne mogu da ne razmišljam o posebnim karizmama koje su potrebne da bi se doprlo i do takvih ljudi,da o onima koji su totalno odvojeni od Boga,da i ne govorim...
Bio sam prije skoro 3 god. na seminaru kod vlč.Z.Sudca i tamo sam mnogo,mnogo naučio i razumio.....kao volim toga čovjeka pa to je nešto.....a on je prema Isusu nula,ništa,ispraznost...
Kako Z.Sudac voli svakog čovjeka,pa to se osjeti tako snažno u srcu,i onda kada razmislim Bože moj koliko me onda Ti voliš.......pa to je da izgoriš od ljubavi....i eto,pišem,pišem,pričam,svjestan svojih mana ali
uvjeren u Božje vodstvo i znajući u srcu da je i ovaj komentar na vaš komentar na mome postu dio Njegovog plana,za sutra i za cijeli svijet završavam ovaj komentar
riječima vlč.Zl.Sudca:NIJE NI VRIJEDNOST NI PRIVIDNA SVETOST DJELA ONO ŠTO VRIJEDI, NEGO SAMO LJUBAV S KOJOM SE ČINI, TO ŠTO SE
ČINI!
Bog vas blagoslovio,don Branko!
Kako mi prijatelj voli citati o Vassuli Ryden evo mali clanak od njenog posjeta hrvatskoj:
Nakon ljubaznog prijema u samostanu sestara Svetoga Križa imala je Vassula jednosatni razgovor na mjesnoj radiopostaji, u suradnji sa svojim duhovnim savjetnikom o. Michaelom O'Carrollom i prevoditeljicom Marijom-Dragicom Vukić te prigodnim komentarom domaćeg svećenika Ivana Šeše. Taj sat od 14-15 bio je veoma dobra priprava za svjedočenje u crkvi Presvetoga Srca Isusova, koja se već mnogo prije počela puniti i bila krcata u vrijeme početka, 16 sati. Vassulu su u ime vjernika Đakova pozdravila djeca, svečano obučena i s pjesmom na engleskom jeziku, poznatom duhovnom 'Ima jedna duga cesta'. Djeca su predala gošći cvijeće kao znak dobrodošlice. Taj je doček, kao i cijeli pohod, upriličila molitvena zajednica 'Dva Srca' pri župi Đakovo.
Uvodno izlaganje u Vassuline spise i svjedočanstva iznio je njezin savjetnik, irski svećenik o. Michael O'Carroll, u usporednom prijevodu Ivana Šeše. Taj poznati teolog, član Papinske marijanske akademije i prijatelj naših poznatih mariologa pok. Karla Balića i njegova nasljednika Pavla Melade, iznio je temeljne odrednice za vrednovanje privatnih objava Vassule Ryden, o čijem je djelu već napisao dvije knjige i treću završava. Vassula je iznijela neke od svojih bitnih poruka uz prevođenje njezine suradnice za hrvatska izdanja djela PRAVI ŽIVOT U BOGU Marije-Dragice Vukić.
Dojam je bio da je ta svjedokinja skromno i samozatajno došla prenijeti nam nešto od blaga Božjih poruka, što su joj darovali Trojedini Bog, Blažena Djevica Marija i Anđeo čuvar. Iako još nema općeg odobrenja Crkve, zbog razumljivog opreza, sve se izlaganje oslanjalo na Pismo i katoličku teologiju. Što je još čudesnije, po srijedi je bila pravoslavna vjernica, do susreta s tajnama privatne objave, potpuno nepoučena u vjeri.
Neke su osobe vidjele nad Vassulom anđeoska krila, što ne želimo ovdje komentirati. Ali mnoge su čule preko nje Kristov glas i potražile nakon dugo vremena sakramente pomirenja i euharistije.
Svjedočenje u Đakovu završilo je svetom misom, koncelebracijom oca M. O'Carrolla, I. Šeše i J. Šverera, s obiljem spontanih molitava prisutnoga mnoštva, pojačanog sa stotinjak župljana iz otoka.
Nakon svete mise bilo je mnogo želja da Vassula moli za bolesnike. Ona je to prihvatila krajnje samozatajno. Premda ne posjeduje dar liječenja, ona će moliti rado za sve potrebne i preporučiti Božjoj ljubavi svakoga od njih. Neke je posebno potrebne pojedinačno primila i zajedno sa svojim duhovnikom nad njima molila
Post je objavljen 01.02.2007. u 13:06 sati.