Postoje mjesta na koja se ide, iako se ne mora ići, a ako zatreba ili se zaželi ima ih na izbor. To su, na primjer, kafići, prodavaonice nepotrebnih stvari, krpica, knjižnice, muzeji, frizeraji i kozmetičarke, autopraonice… Nasuprot njima postoje mjesta na koja se mora ići, iako se nikome ondje rado ne ide, kao što su ambulante, uredi za prijavu mjesta boravka, pošte, sudovi…
Sva ta mjesta podliježu zakonitostima o karakteru i količini osmijeha koje udjeljuju oni koji nas ondje dočekuju.
Recimo, ako se na kiosku prodaju šibice, nitko neće otići na kiosk sto metara dalje da bi kupio iste takve ukoliko nije zadovoljan tretmanom koji je dobio na prvom mjestu. No ako se u nekom lokalu prodaju mercedesi, trosedmična turistička paket-putovanja na Bali ili stiski namještaj, svi namještenici će početi tresti od sreće i topiti na svakog namjernika koji im prijeđe preko praga znajući da je taj spreman proputovati i pedeset kilometara da bi pronašao ponudu koja mu više odgovara. Zakonitost: što je ono što se nudi skuplje, osmjeha je više.
Recimo, ako kupujete kruh i mlijeko prodavači će neusporedivo manje oblijetati oko vas nego ako kupujete nekakve krpice po posljednjoj modi. Zakonitost: što je ono što se nudi nepotrebnije, srdačnost je nasrtljivija.
Ako uđete na mjesto koje nudi neku robu ili uslugu, a imate na izbor još niz istih ponuda u blizini, osoblje će biti neusporedivo ljubaznije nego ako uđete u radnju koja je jedina svoje vrste u gradu. Zakonitost: ljubaznost raste što je konkurencija bliže.
Mjesta na koja smo prisiljeni ići premda se nikome rado ne ide dijele se na ona među kojima možemo izabrati i ona gdje nema izbora. Ako nas privedu u policijsku postaju, možemo biti sretni ako ne tuku. Već u zubarskoj ordinaciji ili pogrebnom poduzeću potrudit će se da nas stave na znanje da smo najbolje učinili obrativši se upravo njima.
Najgori su oni koje se ne može izbjeći, a ne može se ni birati. Recimo - državna birokracija i javna poduzeća. Mjeru njihove susretljivosti određuju s jedne strane osobni karakter i kućni odgoj, a s druge visina iznosa kojim su zaposleni pojedinci korumpirani. Na takvim mjestima susretljivost i srdačnost zavise i od toga koliko je onaj koji je prisiljen navratiti osobno moćan, bogat ili slavan, a kadikad pozitivno djeluje i ako je u pitanju atraktivna ženska osoba, iako u posljednjem slučaju može biti i negativnih efekata ukoliko je primi neka frustrirana osoba istog spola. Po pitanju moćnih, bogatih i slavnih birokrati se ponašaju kao pripadnici najsiromašnijih slojeva i primitivnih naroda. I oni se svakom smješkaju, prvo zato jer rijetko vide namjernike ili im se rijetko itko obrati, pa je svaki susret dobrodošla novost, a drugo zato jer su ustrašeni od svakoga koga ne poznaju, pa žele pokazati da su dobronamjerni i da od njih ne prijeti nikakva opasnost, pa ih nepoznati ne mora preventivno zatući.
Nekoć su spikeri čitali vijesti na televiziji posmrtnim glasom i smrtno ozbiljna izraza lica; danas se tope od milja kada se kamere upale i smješkaju se umjesto točki i zareza. Nastupilo je doba osmijeha. Tim više ne smijemo smetnuti s uma da je osmijeh ujedno i pokazivanje zuba - prijetnja prije napada, kao i trijumfalni izraz nad savladanim plijenom.
Post je objavljen 01.02.2007. u 12:40 sati.