Godinama, sjajni lak otpadne, oguli se, ruvina... i ostane samo ona temeljna strana, čista ogoljena duša s kojom smo nekada tako vješto manipulirali, a tijelo kao knjiga poziva pisca da je dovrši. I to sunce koje se probija kroz prošlogodišnja lastavičja gnijezda neće ugrijati ulice da bi našim nogama bilo malo toplije. Jer „...s onima koji ne umiru slučajno stvari stoje ovako; prerezanih žila umiru žene i homoseksualci. Metak u glavu ispale vojnici i grubijani. Tabletama se dokrajče glumci i romantičari. U srce pucaju nespretnjakovići i neurotici. Vješaju se neobaviješteni i slabići. S krova i katova skaču očajnici i teoretičari... (A.Camus)“
Post je objavljen 01.02.2007. u 12:03 sati.