Gledala sam danas čovjeka kako traži riječi.
Provirivao je ispod kamena,
Čak zazove vjetar da ih vrati.
Tišina.
Prolazili su sati još sam ga gledala
Usne su se micale. I know I need only your voice
Tišina. Saving all my words only for you.
Forgive me.
Prokleta tišina kovitlala se zrakom
Zajedno sa lišćem skoro sahnule breze.
Bila je glasna ta prokleta tišina.
Nadjačala je buku bagera sa susjednog gradilišta
Pao je na koljena. Vrisak.
Saving all my words only for you. Forgive me.
Vrisak. Falling on knees only for you. Forgive me
Ljudi su vrištali. Zabio je nož duboko u grudi.
Bio je iz bogate obitelji. Bio je grof.
Imao je dvorac. Veliko imanje.
Novac. Imao je sva blaga svijeta.
Želio je sam riječi.
Jednu. Dvije. Nije važno. Samo da su njene.
Post je objavljen 01.02.2007. u 10:28 sati.