Zatvorenim ocima dozivam miris tijela iz sjecanja
Zelim te…
Dok jutarnja rosa pada na prosjeda vlakna
Volim te…
U dahu drhtaja otvaram srce i spremam te.
Pomazes mi podignuti novo sunce dok zadnja zvijezda odlazi u nadi
Hranis me rijecima
Napajas pogledima
Moja si potpora
Svjetlost juznoga mora, sum svemira
Volim te...
Dok na padinama zivota pronalazis trag godina i prolaznosti
Zelim zadrzati trenutak u vjecnosti
Dohvacam tvoje poglede i pletem ih u sjecanje
Vezem te vrpcom osjecaja za svoje tijelo
Svaku vecer otvaram prozor i dopustam da me obasjas pogledom
Mrezom strasti hvatam drhtaje, misli ti pretacem u dodire..
Slusam muziku ljubavi, opijena zanosom pokrecem se taktom zelje
Igrom dva delfina u kipucem moru pozude.
Doticem ti san vrskom pogleda i preljevam sobom
Cujem pjesmu zaboravljenih gorskih vila na prsima noci
Ceznja je vodilja…leptirici mi plesu u trbuhu..
Grlim te mislima i pozelim da sam ti blizu
Noc poprima oblik tvojih usana dok mazim se samocom
U zamku mojih snova carujes…
Vrela sam bujica koja zapljuskuje tvoje sazvijezde.
Dohvacam ispruzeno sjecanje i utapam zelje…
Nada 31.01.2007
”Cekaj me i ja cu sigurno doci, samo me cekaj dugo. Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom.”
K. M. Simonov
Post je objavljen 31.01.2007. u 21:58 sati.