Je li napokon došlo vrijeme da se jedan hrvatski klub uzdigne od hrvatske prosječnosti i prezimi u Europi ?
To se pitanje uvijek otvara uoči približavanja kraju sezone.
Ja sam mišljenja da je došlo vrijeme i za taj podvig.
Dinamo unatoč Duduu,Modriću,Ćorluki i proračunu nekoliko desetaka milijuna kuna većem od vječnog rivala Hajduka još nije zreo za to.
Nižu se igrački promašaji iz sezone u sezonu.Kupuju se dobri igrači,ali se isto tako kupuje nedovoljno planski,tj.kupuje se sve što valja na tržištu.
Dinamova omladinska škola može se ravnopravno nositi sa skoro svim europskim klubovima,no ti igrači po šabloni odlaze u manje sredine gdje se nerijetko izgube (donijele su te sredine i dobrih stvari za Dinamo,primjerice Inter koji im je razvio Ćorluku,Modrića i Dudua – danas nosioce igre kako Dinama tako i reprezentacije),a dovode se isto tako mladi igrači ponikli u ostalim prvoligaškim sredinama za znatne novčane iznose što Dinamovoj omladini znatno smanjuje samopouzdanje.
Dinamo bi se morao više pouzdati u svoj kadar,a to će se sigurno promijeniti dolaskom eksperta za mlade igrače Mirka Jozića.
No,klub koji je prošle sezone završio na šestom mjestu HNL i koji se brukao protiv Shelbournea i Debrecena je taj klub koji bi mogao odgovoriti na gore navedeno pitanje.
Hajduk je odlično obavio posao s transferima i u klub su stigli iskusni igrači kao što su Živković,Musa,Balatinac,kasnije i Carević,Bartolović i drugi.
Na početku sezone nosio ih je hrvatska nada Niko Kranjčar koji je kasnije Poljud zamijenio Otokom – prešao je u redove solidnog Portsmoutha.
No,Hajduk ga je zamijenio Carevićem koji je u nastavku sezone vukao konce u vezi,a stigao je i brzonogi napadač Mladen Bartolović,koji se pokazao punim pogotkom.
Hajduk je polusezonu završio za petama Dinamu i opasno će im puhati za vratom (nadam se ne dugo i da će iskoristiti prvi kiks Dinama i preuzeti vodstvo i biti taj koji će diktirati tempo).
Stigli su na Poljud najveća nada hrvatskog nogometa i odlična karakterna osoba Ante Rukavina (koji je pokazao što znači živjeti za Hajduka),bivši mladi reprezentativac Mladen Pelaić,mlada bosanska nada Boris Pandža i riječki veznjak Goran Rubil,sve odreda mladi perspektivni igrači uz postojeće mlade nade Hajduka – Jelavić,Bušić,Gabrić… što znači da se u Hajduku gleda unaprijed.bilo je tu i zanemarivih odlaska,jer su na Poljudu ostali Hrgović,Damijanović i Musa – glavne karike Bilih.
Uporno su u Hajduku ponavljali da im naslov nije imperativ,no svijim dobrim igrama sami su si postavili taj cilj.
No po meni najjača karika je splitski strateg Zoran Vulić koji je odlično posložio splitske kockice i složio respektabilnu momčad koja se nikoga ne boji i koja je odlično pripremljena za što je zaslužan Vulićev stručnjak za fizičku pripremu,Španjolac zvan Paco.
Na početku ovih priprema Hajduk nije blistao u realizaciji,no prema izvještajima je uvijek bio dominantniji na terenu,a i to se izgleda počelo popravljati na utakmici sa Jeff Unitedom kada je Hajduku pobjedu donio Ante Rukavina,koji je nakon te utakmice bio predmet silnih pohvala.
Hajduk je ozbiljnost pokazao i slučaju Tudor kad ga nisu htjeli dovesti neoporavljenog,iako bi sigurno bio pojačanje za Hajduk.
Ključ uspjeha u Europi je da se sačuva momčad koja ovu sezonu izgura do kraja,nadam se uspješno.
Post je objavljen 31.01.2007. u 19:36 sati.