Dobro ,Wendy, što ti je danas? – trgnuo ju je iz sna Markov glas.
Ma sve ok! Zašto? – branila se.
Pa odkad si se vratila iz San Franciscasa nekako si tiha i povućenija nego ikad! – sad se i Iva uključila.
Nisi nam do kraja ispričala kako je bilo? Što je novog preko bare? – nastavio je Marko.
Joj što ste tako uporni? Pa poznate ju osam godina. Da vam nešto želi reći, već bi vam rekla. – branio ju je Teo. On je jedini znao o čemu se radi. Slučajno je saznao , ali još uvijek nije nikome rekao. Smatrao je da nema smisla što Wendy krije tu tajnu od benda jer se to tiče svih njih, ali poštovao je njezinu volju.
Možda bi bilo najbolje da im sad kažem. – pomislila je Wendy – Reći ću im, na tri. Jedan, dva…ma ne mogu ja to.
Ljudi, ajmo nastavit s probom. – Teo se uzaludno trudio spasiti situaciju.
Selim se. – Wendy je skupila hrabrost i tihim glasicem prozborila te teške dvije riječi koje ju muce već dva tjedna.
Kad? Gdje? – u isti glas su zapitali Marko i Iva.
San Francisco, za mjesec dana. – mirno im je odgovorila kao da je se to uopce ne tiče.
Marko je odložio gitaru i sjeo na pod.
Iva je sad napala Tea: A ti nemaš ništa za reci? Jesi li ti svjestan što to znaci? Najbolja ferndica nam se seli na drugi kraj svijeta , a Podrum je upravo ostao bez bubnjara i pratećeg vokala. A ti samo sliježeš ramenima? – sad je gotovo vrištala.
Saznao sam prije vas. – mirno im je odgovorio.
Koliko prije? – Iva je bila na rubu plača.
Ma zar je to sad važno? – sad je bio red da Wendy spašava Tea.
Marko, molim te, pokaži barem neki znak života. – molila ga je Wendy.
Kasnije čemo pričati o tome. Sad biraj koju pjesmu sljedeću vježbamo. – hladno joj je odbrusio.
Dobro. Može « when the stars go blue» ? – tiho je prozborila.
Nastavaili su s probom. Bez imalo žara i volje svi četvero.
Post je objavljen 29.01.2007. u 19:27 sati.