Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/acrosstheline

Marketing

They call me a wild rose...

Probudila sam se umorna kao i svakog dana do sada... Pogledala kroz prozor i vidjela sunce...
Na licu sam imala osmijeh, onaj sretni, iskreni osmijeh...
Ispravila sam jednu jedinicu, iz testa sam dobila pet ali opet imam zaključenu dvojku...
Nisam zaljubljena i ne volim...
Bliži se valentinovo, dan koji prezirem...
Mama nije ponosna na mene...
Tata me ne shvača...
Ljudi misle da sam okrutna i hladna...
Samo jedna osoba na ovom svijetu zna sve o meni a poznajem ju samo četiri mjeseca...
Dobila sam jedan iz talijanskog...
Posvađala sam se sa prijateljicom koju poznajem devet godina i nismo se već čule tjedan dana...
Puno ljudi me zaboravilo...
Mislim da nema osobe koja me iskreno voli...
Toliko toga je loše u mome životu a ja sam sretna...
Tako sam sretna...
Čudno, zar ne?
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Pogledaj me, molim te
Daj se okreni...
Nije bitno što te mrzim
nekada sam te voljela...
Pogledao me...
Sada sam još više ljuta...
Sada ga još više mrzim...
Ali ipak...
Molim te, pogledaj me još samo jednom...
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Bili smo zajedno samo na tren
Ali dovoljno da te zavolim
Bili smo zajedno samo onda
Kad si bio napušten od svih
Bili smo zajedno
i sličili pčeli i cvijetu
Ti pčela... ja cvijet
Dolazio si kada ti je
Bilo potrebno razumijevanje i nježnosti
A odlazio uvjeren da možeš sve...
Ostavljajući me sretnu i punu bola
sa prokletom istinom da si ipak bio...
Bila sam sretna jer živjela sam za tebe
Za one trenutke kada si napušten od nje poželio mene
Bili smo zajedno...
Osjećam to
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Tihi zvuk, skriveni pogled
Tvoj dolazak
Tako lagan a siguran
Potpuna razonoda omete mi um
dok strah obuzima moje tijelo
Ne primječujem tvoju nezainteresiranost
Sreća ispuni sobu, nepostojeća, prividna sreća...
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Htio bih vam reći najdublje riječi;
ali se ne usuđujem,
Bojim se vašeg smijeha...

Htio bih vam reći najiskrenije riječi,
ali se ne usuđujem,
Bojim se da mi nečete vjerovati...

R. Tagore
+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

The end


Post je objavljen 31.01.2007. u 16:15 sati.